Hrvati u Travniku stoljećima su jedan od ključnih nositelja katoličkog, kulturnog i obrazovnog identiteta u Srednjoj Bosni. Smješten u srcu Lašvanske doline, Travnik je kroz osmansko, austro-ugarsko i suvremeno razdoblje imao važnu ulogu u očuvanju hrvatske prisutnosti, vjere i tradicije.
Posebno mjesto zauzimaju katoličke župe, franjevački samostani i Travnička gimnazija, koji su bili temelj obrazovanja i nacionalne svijesti hrvatskog naroda u ovom kraju. Upravo je osnivanjem sjemeništa i gimnazije 1882. godine Travnik postao snažno crkveno i kulturno središte Hrvata u Bosni.
Katolička tradicija i uloga Crkve
Povijest Hrvata u Travniku ne može se odvojiti od Katoličke Crkve. Župe poput Dolca, Brajkovića, Guče Gore i Ovnaka bile su mjesta gdje se čuvala vjera, jezik i zajedništvo. Župa Dolac nasljednica je srednjovjekovne župe Lašva, koja se prvi put spominje u povelji hrvatsko-ugarskoga kralja Bele IV. od 20. 7. 1244. godine. Ime Dolac prvi put se spominje 1777. g. kada su franjevci ondje kupili zemljišni posjed te uskoro podigli kućicu, kojom su se koristili gvardijani triju starih samostana (Fojnica, Kr. Sutjeska, Kreševo) kad bi išli pred vezira u Travnik, ističe povjeničar Dragan Vidović.
Veliku ulogu imali su franjevci iz Guče Gore, koji su stoljećima čuvali hrvatski identitet u vrijeme političkih i društvenih pritisaka. Crkve, procesije, blagdani sv. Ante i Božićni običaji i danas su snažan dio svakodnevice travničkih Hrvata. Samostan u Gučoj Gori izgrađen je nakon Bečkog rata ( 1683.-1699.), kada se povečava broj katolika na području Srednje Bosne.
Franjevačka kuća u Gučoj Gori proglašena je 1757. godine hospicijem, potom je 1764. nestala u požaru, a zajedno s njom nestale su i matične knjige. Nova kuća, koja je nazvana rezidencijom, izgrađena je 1768. godine i u njoj su tada stanovala tri fratra. Uskoro franjevci kupuju zemljište u Docu u kojemu podižu kuću kao vlasništvo triju samostana: Fojnice, Kreševa i Kraljeve Sutjeske. Budući da je Dolac zbog svoje blizine Travniku imao prednost, fratri su tu 1827. godine osnovali župu, a Guča Gora postala je mjesnom kapelanijom. Tek 1840. godine ponovno je podignuta na rang župe. Zalaganjem biskupa fra Marijan Šunjića, sredinom 19. stoljeća u Gučoj Gori sagrađena je crkva i veliki samostan. Biskup Šunjić dao je zdanju i osnovnu arhitektonsku ideju . 1859. godine samostan je dobio službeno priznanje i otada pravno postoji.
Obrazovanje kao temelj opstanka
Jedan od najvažnijih stupova opstanka Hrvata u Travniku bila je Travnička gimnazija, danas Katolički školski centar “Petar Barbarić”. Ova ustanova iznjedrila je generacije intelektualaca, svećenika, profesora i javnih djelatnika. Povjesničar Dragan Vidović ističe da je prvi isusovac koji je došao u Travnik bio o.Erik Brandis. Veliku ulogu u dolasku isusovaca na teritorij BiH imajo i tadašnji nadbiskup Vrhbosanski Josip Stadler koji je svesrdno podržavao rad isusovaca.
Nadbiskup Stadler je Travnik izabrao za mjesto gradnjed ječačkog sjemeništa, kao klice rađanja duhovnih znanja i jačanja vjerskog života, a izgađena zgrada sjemeništa i gimnazije bila je tada najveća u BiH.
Zahvaljujući školstvu, Hrvati u Travniku sačuvali su snažnu povezanost s identitetom, ali i otvorenost prema Europi i modernim društvenim tokovima.
Ratna stradanja i egzodus 1993.
Posebno bolno poglavlje u povijesti su stradanja Hrvata Travnika 1993. godine. Tijekom ratnih sukoba velik broj hrvatskih obitelji bio je protjeran, a mnoga sela i župe teško su stradali. Travnik, kao i Srednja Bosna su u potpunosti bile opkoljene i muslimanske snage potpomognute mudžahedinima nisu uspjele protjerati Hrvate sa svojih ognjišta unatoč brojnim zločinima. Nažalost brojni zločini iako su poznati do danas nisu procesuirani i kažnjeni počinitelji što je poruka Hrvatima srednje Bosne.
Napad na hrvatska područja općine Travnik zahvatio je svih sedam travničkih župa, dok su posebno teško pogođeni Guča Gora i Brajkovići. Tisuće Hrvata napustile su svoje domove, a posljedice tog egzodusa osjećaju se i danas.
Kako Hrvati u Travniku žive danas
Danas Hrvati u Travniku žive kroz:
- obiteljski život i lokalne zajednice
- župe i vjerske blagdane
- obrazovne institucije
- male biznise i obrtništvo
- povezanost s dijasporom
Posebno je važna veza s dijasporom u Njemačkoj, Austriji i Hrvatskoj, koja pomaže obnovu kuća, crkava i lokalnih projekata.
Mladi sve više koriste digitalne platforme kako bi sačuvali sjećanja na svoje selo, župu i obiteljske korijene.
