U srijedu, 4. ožujka, na Sud Bosne i Hercegovine počinje suđenje Nesibu Taliću, Jusufu Karaliću, Našidu Delaliću i Sabahudinu Sarajliću, optuženima za ratne zločine protiv civilnog stanovništva u objektu poznatom kao “Glazbena škola” u Zenica.
Optužnica ih tereti da su tijekom sukoba između Hrvatsko vijeće obrane (HVO) i Armija Republike Bosne i Hercegovine, kao zapovjednici i pripadnici Vojne sigurnosti i Vojne policije Sedme muslimanske brigade, sudjelovali u zlostavljanjima i nezakonitom zatočenju civila hrvatske i srpske nacionalnosti.
“Logor u centru grada”
Prema optužnici i ranijim svjedočenjima, zgrada Glazbene škole služila je kao zatočenički objekt. Brojni bivši zatočenici govorili su o fizičkom zlostavljanju, ispitivanjima, držanju u podrumskim prostorijama bez svjetla te uskraćivanju hrane.
O zločinima u ovom objektu pisao je još 2001. ugledni novinar Esad Hećimović u magazinu Dani, a slučaj je godinama bio predmet interesa domaćih i međunarodnih institucija.
Haaška klasifikacija i “Rimski put”
Slučaj je ranije prošao proceduru tzv. “Rimskog puta”, prema kojem lokalna pravosuđa nisu mogla pokrenuti istrage bez ocjene dokaza od strane Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (Haaški sud).
Predmeti su, prema toj proceduri, klasificirani kao:
- A kategorija – dovoljno dokaza za kazneni progon
- B kategorija – nedovoljno dokaza za ratne zločine
- C kategorija – potrebni dodatni dokazi
U predmetima A kategorije pritvor osumnjičenih je obvezan do kraja suđenja.
Svjedočenja o mučenjima i vezama s mudžahedinima
Tijekom ratnih godina, pristup objektu bio je ograničen čak i međunarodnim promatračima. Pred Haaškim sudom svjedočio je i danski časnik Lars Borhoj Baggesen, koji je naveo da je bio jedini međunarodni promatrač kojem je dopušten ulazak u Glazbenu školu.
U pojedinim svjedočenjima bivših zatočenika opisuje se premlaćivanje drvenim palicama, kablovima i drugim predmetima, kao i držanje u nehumanim uvjetima. Pitanje eventualne povezanosti Sedme muslimanske brigade i stranih mudžahedinskih boraca također je bilo predmet interesa haaških sudaca, uključujući tadašnjeg predsjednika suda Claudea Jordu.
Zašto se čekalo tri desetljeća?
Iako su brojna svjedočanstva i izvješća postojala još tijekom rata i neposredno nakon njega, istrage su godinama bile predmet prebacivanja nadležnosti između kantonalnih sudova u Zenici i Travniku.
Dio predmeta proslijeđen je uz suglasnost Haaškog tužiteljstva, no javnost do danas nije imala uvid u detalje zahtjeva za istragu.
Posebno osjetljivo pitanje ostaje slučaj nestanka 21 Hrvata iz Bugojna, koji prema dostupnim informacijama nije obuhvaćen aktualnim predmetom.
Novi test za pravosuđe BiH
Početak suđenja predstavlja važan trenutak za pravosuđe Bosne i Hercegovine – ne samo zbog težine optužbi, već i zbog simbolike mjesta koje se nalazi u samom središtu Zenice.
Hoće li proces donijeti pravdu žrtvama i rasvijetliti sve okolnosti događaja iz 1993. godine, pokazat će nadolazeći mjeseci sudskog postupka.
