Svake godine, 9. studenog, u istočnom Mostaru obilježava se godišnjica rušenja Starog mosta, simbola grada i UNESCO-ove svjetske baštine. Međutim, prilikom obilježavanja, mnogi mediji ponavljaju iste tvrdnje — da je HVO srušio Stari most te da su Hrvati i njihova vojska bili “fašisti”, dok se Armija RBiH prikazuje kao žrtva i borac protiv fašizma.
Prema pisanju Hrvatskog Medijskog Servisa (HMS), ti narativi zanemaruju javno dostupne dokumente koji pokazuju drugačiju sliku događaja iz studenog 1993. godine.
Povijesni kontekst: Kako je nastao Stari most
Stari most sagrađen je 1566. godine po naredbi osmanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog, i to ne kao simbol mira, već kao vojni objekt koji je služio osmanskoj vojsci za napredovanje prema zapadu, pojašnjava povjesničar Dragan Vidović.
Tijekom ratova 1990-ih, Mostar je postao jedno od ključnih bojišta u sukobu između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije RBiH.
Rušenje Starog mosta 1993: Ratni kontekst
Rušenje Starog mosta dogodilo se 9. studenog 1993., u jeku hrvatsko-bošnjačkog sukoba. U to vrijeme most nije bio spomenik mira, već strateški vojni cilj. Armija RBiH koristila ga je za prebacivanje ljudstva, oružja i opskrbe između istočne i zapadne obale Neretve.
Zbog toga je, prema zaključcima Haškog tribunala, most imao vojnu svrhu i njegovo rušenje nije bilo “bezobzirno razaranje”.
Presuda Haškog tribunala: Stari most bio je vojni cilj
U pravomoćnoj presudi Prlić i drugi, Žalbeno vijeće Haškog suda zaključilo je:
“Stari most u vrijeme napada predstavljao je vojni cilj, čijim se razaranjem mogla ostvariti vojna prednost, te se njegovo uništenje ne može smatrati bezobzirnim razaranjem koje nije opravdano vojnom nuždom.”
Također je utvrđeno da je rušenje Starog mosta onemogućilo opskrbu postrojbi Armije RBiH, čime je postignut jasan vojni učinak.
Uloga JNA i ranija oštećenja
Prije konačnog rušenja, Stari most je već bio teško oštećen granatiranjem od strane prosrpske JNA 1992. godine, koja je zauzela istočni Mostar i uništila sve mostove preko Neretve, ističe mr. Vidovič.
Zapovijed Arifa Pašalića: Dokument koji mijenja narativ
Prema dokumentu koji je objavio HMS, zapovjednik IV korpusa Armije RBiH, Arif Pašalić, izdao je 7. studenog 1993. godine zapovijed da se postave tri protutenkovske mine u kameni luk Starog mosta i da se njegovo rušenje snimi u propagandne svrhe, pri čemu bi se za razaranje optužio HVO.
Citirano iz zapovijedi:
“Diverzantska četa Mostarskog bataljona postavit će tri antitenkovske mine u središte mosta i aktivirati ih simulirajući direktne pogotke. Snimak dostaviti medijima i predstaviti ga kao napad hrvatske vojske.”
Dva dana kasnije, 9. studenog, Stari most je srušen. Ubrzo su svjetski mediji objavili snimku rušenja, navodeći da je odgovoran HVO.
Posljedice i medijski narativi
Rušenje Starog mosta postalo je točka prijepora između Zagreba i Sarajeva. General Slobodan Praljak dugo je bio optuživan za rušenje, iako su kasniji ekspertni timovi dokazali da je most srušen iznutra, eksplozijom mina, a ne granatama izvana.
Dokumenti i svjedočenja potvrđuju da je Armija RBiH imala ulogu u rušenju mosta, iako je taj dio priče često prešućen u javnosti.

Smrt Arifa Pašalića
Arif Pašalić, koji je 1993. godine unaprijeđen u generala Armije BiH, poginuo je u prometnoj nesreći u Drežnici kod Mostara, u vrijeme kada je svjedočio pred Haškim sudom o ratnim događajima u Mostaru. Nesreća se dogodila pod, kako navodi Wikipedija, sumnjivim okolnostima.
Obnova Starog mosta i simbolika danas
Stari most je obnovljen nakon rata i 2005. godine uvršten na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine. Danas je prepoznat kao simbol pomirenja, ali i podsjetnik na složenu istinu o ratnim događajima u Mostaru.




