Hrvatska Republika Herceg-Bosna ostaje jedno od najkontroverznijih pitanja u novijoj povijesti Bosne i Hercegovine.
Dok bošnjački političari tvrde da je riječ o nelegalnom projektu, povjesničari i pravni stručnjaci naglašavaju kako je Herceg-Bosna bila pravno utemeljena prema Ustavu Socijalističke Republike BiH iz 1974. godine i da su njezine institucije i pravni akti djelomično ugrađeni u današnji Ustav Federacije BiH nakon Washingtonskog sporazuma 1994. godine.
Povijesni kontekst osnivanja Herceg-Bosne
Herceg-Bosna je proglašena 18. studenog 1991. godine, u vrijeme kada je JNA već okupirala dijelove Hercegovine i Mostara.
Cilj osnivanja bio je samoorganiziranje hrvatskih općina radi obrane i zaštite stanovništva u uvjetima agresije i raspada državnih institucija.
U njezin sastav ušlo je 30 općina s hrvatskom većinom, među njima: Mostar, Livno, Tomislavgrad, Široki Brijeg, Vitez, Posušje, Ljubuški, Ravno, Jajce, Prozor, Busovača i Kreševo.
Osnivačke akte potpisali su legalni i legitimni predstavnici tih općina.
Ustavna osnova i pravna legitimnost
Profesor i sudac Ustavnog suda RH Mate Arlović objašnjava da je Herceg-Bosna imala uporište u članku 275. stavku 1. Ustava SR BiH, koji je dopuštao stvaranje zajednica općina radi ostvarivanja zajedničkih interesa.
Takve zajednice su, prema Arloviću, bile ustavno dozvoljene forme samouprave, osobito u kontekstu obrane i zaštite stanovništva tijekom rata.
“Hrvatske zajednice osnovale su općine koje su ih utemeljile na temelju Ustava SR BiH radi ostvarivanja zajedničkih interesa i potreba, ponajprije vezanih uz pitanja obrane i samozaštite pred nastupajućom velikosrpskom agresijom. Osnivačke akte potpisivali su legalni i legitimni predstavnici općina koje su ih osnovale”, istaknuo je. Riječ je, dodao je, o članku 275., stavku 1. Ustava SR BiH iz 1974. Kasnije su bošnjačke vlasti pokušale osporiti, no na posve pogrešan način, utemeljenje i postojanje HZ HB.
Povjesničari: Herceg-Bosna kao oblik samoobrane
Povjesničar Dragan Vidović naglašava da je osnivanje Herceg-Bosne bilo odgovor na ratne okolnosti, a ne politički projekt razbijanja BiH.
Ističe kako su na područjima gdje je djelovao HVO opstali Hrvati, dok su u drugim dijelovima BiH bili izloženi zločinima i progonima tijekom sukoba s postrojbama tzv. Armije BiH.
“Bošnjački mediji i bošnjačko političko rukovodstvo HR HB proglašava zločinačkim činom, no jasno je da su se općine pod većinskim hrvatskim stanovništvom ujedinile u Hrvatsku Zajednicu Herceg-Bosnu kako bi se zaštitile pod svd većom navalom JNA, koja je napala selo Ravno, potom Dubrovnik i okupirala dijelove Hercegovine, otpočevši krvavi ratnih pohod. No, neizostavo je i uloga HZ HB-a u opstanku Hrvata na područjima BiH, napose u Hercegovini i središnjoj Bosni u kojoj je Alija Izetbegović koncentirarao veliki broj muslimanskih izbjeglica, a potom počeo rat u kojem je uz pomoć islamističkih boraca počinio veliki broj zločina, za koje većinom nitko nije odgovorao, jer se to nije uklapalo u tadašnje poimanje Europe”, nalasio je mr. Vidović.
Politički i međunarodni kontekst
U vrijeme međunarodnih mirovnih pregovora (Owen-Stoltenbergov plan, 1993.), BiH je bila zamišljena kao konfederacija triju konstitutivnih republika – hrvatske, bošnjačke i srpske.
Herceg-Bosna je tada bila prepoznata kao hrvatska političko-teritorijalna jedinica u okviru BiH, s predviđenih 16% teritorija, dok su za Sarajevo i Mostar bila planirana posebna administrativna područja.
Herceg-Bosna i Washingtonski sporazum (1994.)
Prema Washingtonskom sporazumu, potpisanom između hrvatskih i bošnjačkih predstavnika 1994. godine, Herceg-Bosna je uključena u Federaciju BiH kao jedan od dva administrativna aranžmana – hrvatski i bošnjački.
Kako objašnjava Vlado Šoljić, tadašnji predsjednik HVO-a.
„Herceg-Bosna nije ukinuta, već je ugrađena u Federaciju BiH. Svi njezini akti, od zakona do svjedodžbi i diploma, ostali su pravno važeći do donošenja novih zakona Federacije.“
⚖️ Sporna tumačenja haških presuda
Odvjetnik Luka Mišetić upozorava da su u bošnjačkim medijima česte netočne tvrdnje da je Herceg-Bosna proglašena zločinačkom tvorevinom, što nije točno.
„Presuda se odnosi na djelovanje u ograničenom razdoblju 1993. godine i samo na određene općine, a ne na cijelu Herceg-Bosnu,“ naglašava Mišetić.
Nasljeđe Herceg-Bosne u današnjoj Federaciji
Iako politički osporavana, Herceg-Bosna je ostavila trajne institucionalne temelje u današnjoj Federaciji BiH.
Kroz sustav kantona, dvojezičnost i ravnopravnost konstitutivnih naroda, elementi hrvatske autonomne organizacije iz Herceg-Bosne integrirani su u moderni federalni ustav.
Šoljić zaključuje:
„Hrvati se ne smiju odreći prava na institucionalnu jednakopravnost – bez obzira hoće li se ona ostvariti kroz novu federalnu jedinicu ili konsocijacijski model poput Belgije.“
