Ravnjani i lokalno vodstvo obilježili su početak rata u Bosni i Hercegovini, krvoproliće nad Hrvatima u listopadu 1991. godine. Taj napad označen je kao prvi otvoreni čin agresije, koji središnja vlast u Sarajevu nije ni pokušala zaustaviti niti osuditi.
Načelnik Andrija Šimunović sa suradnicima položio je vijence i zapalio svijeće ispred križa na brdu Oblat te ispred spomenika prve žrtve ratne agresije, Nikole Brajića. U župnoj crkvi na Trebinji služena je sveta misa zadušnica za sve poginule branitelje i civile, koju je predvodio župnik don Antonio Krešić.
Napad JNA i uništenje Ravnog
Napad JNA i srpsko-crnogorskih rezervista na Ravno rezultirao je potpunim uništenjem sela, masovnim ubojstvima i pljačkom. Posebno je istaknut Titogradski korpus JNA, koji je selo razorio kako bi osigurao prostor za napad na Dubrovnik.
- Ubijena su 24 civila
- 34 osobe preminule su od posljedica rata
- 11 osoba ranjeno
- 18 osoba odvedeno u logore u Trebinju
Ravno je tada bilo mjesna zajednica Trebinja, a zbog svoje strateške pozicije, blizine Dubrovniku, bilo je meta dugog opkoljavanja i granatiranja.
Politička šutnja Sarajeva i Alije Izetbegovića
Tadašnje političko vodstvo BiH, predvođeno Alijom Izetbegovićem, nije poduzelo mjere da spriječi krvoproliće ili osudi zločin. Sarajevo se postavilo “neutralno”, šaljući poruku: “Ovo nije naš rat”.
Ovaj stav izazvao je duboko nepovjerenje među Hrvatima u BiH, dok je Ravno postalo simbol početka rata i stradanja nedužnih civila.
Povijesni značaj Ravnog
Uništenje Ravnog 1991. godine označilo je početak rata u BiH i bio je signal da sukob neće zaobići ni jedan dio zemlje. Napad na hrvatsko selo i šutnja Sarajeva ostaju trajna rana u povijesti BiH i podsjetnik na cijenu neutralnosti u trenucima kada je nasilje bilo očito.
