Na današnji dan 1996. godine u Kaknju, ispred prostorija Caritasa, ubijena je s osam uboda nožem u srce časna sestra Danka Ana Jurčević. Po tijelu joj je uz to pronađeno cijeli niz posjekotina.
Stravično ubojstvo sestre Danice vrhunac je zločina nad Hrvatima grada Kaknja, koji su svoj križni put proživjeli tijekom ratnih godina napadnuti od tzv. Armije BiH. Kakanj je opstao sibol stradanja i protjerivanja Hrvata, a i danas su hrvati u nezavidnom položaju u ovome gradu.
Sestra Danka Jurčević, rođena 1950. godine u hrvatskoj katoličkoj obitelji u Jardolu, općina Vitez, doživotne je redovničke zavjete položila u Zagrebu 1970. godine. Službovala je u više mjesta u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, uključujući Sarajevo, Derventu i Pulu, prije nego se vratila u Kakanj gdje je nastavila svoju pastoralnu misiju unatoč prijetnjama i ratnim okolnostima.
Ovaj slabo spominjan slučaj opisuje se na stranicama Kćeri božje ljubavi: “Plodni rad sestre Danke na župi prekinulo je mučko ubojstvo s osam smrtonosnih uboda nožem, u ponedjeljak, 30. rujna 1996., u 20:10 h. Ubojstvo je izvršeno u crkvenom dvorištu i to u vremenu kad su župnik i kapelan bili službeno odsutni.”
Domovinski rat zatekao ju je na službi u Kaknju. Unatoč ratnim teškoćama, zajedno sa svojom redovničkom zajednicom, nastavila je hrabro djelovati na župi. Ostala je sa svojom Crkvom i svojim hrvatskim narodom. Znala je reći: „Nikamo iz Bosne“. Proživljavala je teška stradanja i patnje ljudi, pružajući im duhovnu i moralnu podršku. Ponekad ju je za vrijeme vjeronauka za prvopričesnike zateklo granatiranje. Tada bi zajedno s djecom bježala u sklonište. Jednom zgodom jedan prvopričesnik u skloništu je glasno molio: „Isuse, skloni granate, da primim prvu svetu pričest.“
U nedjelju 28. rujna 2025. u Kaknju je obilježena 29. obljetnica smrti s. M. Danke Jurčević i 60 godina prisutnosti naših sestara u ovome gradu.
Tom prigodom euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla predvodio je vlč. Ivica Mršo, župnik. Liturgijsko pjevanje tijekom misnoga slavlja animirao je župni zbor po vodstvom s. M. Mirele Iličić.
Obilježavanju ovih dviju obljetnica uz domaće vjernike nazočilo je 40-ak sestara iz zajednica u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj predvođene s. Nevenkom Jurak, provincijalnom glavaricom. Osim sestara koje danas djeluju u Kaknju za ovu prigodu pristigle su sestre rodom iz Kaknja i kakanjske okolice te sestre koje su ovdje bile na službi.
Župnik Ivica u nadahnutoj je homiliji, u kontekstu obljetnice stradanja s. M. Danke, progovorio o otajstvu križa. Istaknuo je da vjernici u Kaknju ovom prigodom zahvaljuju za dobrotu i život s. M. Danke – svjedokinje vjere, kako je nazvana u službenim dokumentima Vatikana. Potom je izrazio zahvalnost za 60 godina prisutnosti Kćer Božje ljubavi u Kaknju: „Zahvaljujemo i za 60 godina života i rada časnih sestara Kćeri Božje ljubavi u našoj župi i našemu gradu Kaknju. Zahvaljujmo i molimo za sve one koji su stali kao bedem pred navalom zla da nas zaštite, obrane i oslobode. Mislimo i molimo za sve ubijene, ranjene, nestale, ucviljene“. Župnik je napomenuo kako obilježavanje obljetnica valja povezati s pozivom „da u promatranju svoje prošlosti ne zamračimo pogled na današnjicu na putu prema sutrašnjici/budućnosti“ te da “u svjetlu Božje objave, evanđelja, u svjetlu Božjih zapovijedi treba gledati i promatrati, misliti i promišljati svoju prošlost, sadašnjost i budućnost“. Potom je posvjestio: „Isusova prava Crkva ne silazi s Križa; pravi Isusov učenik ne silazi s Križa; istinski mladić, djevojka, suprug, supruga, svećenik, redovnik/ica ne silazi s Križa“. Na kraju homilije naveo je primjer bl. Drinskih mučenica, kao i s. M. Danke, koja je ostala vjerna Bogu, Crkvi i Družbi, „na ratnom križu ovdje u Bosni i ovdje u Kaknju“ te zahvalio sestrama koje „nisu sišle s Križa kada su prije gotovo 150 godina došle u Bosnu, u Sarajevo, a prije 60 godina, 1. rujna 1965. i u Kakanj.“
Nakon Popričesne molitve prigodnim govor okupljenima se obratila provincijalna glavarica s. Nevenka Jurak koja je, između ostaloga, izrekla zahvalu don Ivici, župniku, članovima obitelji pokojne s. M. Danke te župljanima koji se sjećaju i spominju s. M. Danke. Provincijalna glavarica zahvalila je „za dar naše s. M. Danke, za 60 godina postojanja samostana naše Družbe u Kaknju, kao i za svaku sestru koja je rodom iz ovoga kraja, za svaku sestru koja je živjela, molila, djelovala u ovoj zajednici i Župi, Bogu na slavu i za spasenje duša, tijekom proteklih 60 godina“.
Poslije sv. mise na mjestu stradanja s. M. Danke unutar župnog dvorišta vlč. Ivica predvodio je prigodnu molitvu.
Druženje okupljenih nastavljeno je u Caritasovoj dvorani gdje je za sve bio priređen objed.
Gospođe Marija Grabovac i Dragica Babić, rođene sestre pokojne s. M. Danke, zajedno sa članovima svojih obitelji sestre okupljene prigodom proslave 60 obljetnice djelovanja u Kaknju obdarile su prigodnim poklonima izrazivši želju za daljnjom međusobnom molitvenom vezom i podrškom.
