Skromni i ponizni svećenik herojskog srca vlč. Božo Markotić u ratnim godinama bio je jedina nada za napaćeni hrvatski puk čajdraške kotline. Danas bi slavio svoj 71. rođendan.
Don Božo Markotić rođen je 18. prosinca 1952. u Riječanima, kod Modriče, a prešao je prag vječnosti prije 21 godina, 9. travnja 1995., pred kraj ratnih operacija na bosanskim prostorima. Svećenik Božo je cijelo vrijeme ratnih strahota ostao uz svoj hrvatski narod u župi Čajdraš kod Zenice, s njim dijelio dobro i zlo, tješio ga i hrabrio. Ostao je dosljedan svome životnom načelu: «U mome životu postoje istine za koje sam spreman i život položiti,a to su moja vjera i moj hrvatski narod!» Po tome je načelu živio, za njega se borio cijelim bićem, za njega je i umro. Kada je počelo etničko čišćenje hrvatskog puka u zeničkom kraju vlč. Božo je hrabro podmetnuo svoje pleća. Bio je uvijek prvi koji je dotrčao u pomoć pretučenom, opljačkanom, gladnom i žednom. Nisu ga smetali kiša i snijeg, nije se plašio pucnjave i detonacija. Danonoćno bdijenje uz svoj narod, neispavanost, brige i strahovanja negativno su se počeli odražavati na njegovo zdravlje pa je u zadnju godinu sve češće poboljevao. Bolničko liječenje je, usprkos liječničke preporuke, odbio bojeći se da se i ono malo puka ne bi razbježalo njegovim odlaskom.Njegov svijetli lik kao svećenika i vojnog kapelana, ostavio je neizbrisive tragove ljubavi, milosrđa i odanosti a iznad svega hrabrosti i nesebičnosti.
Duško Jelaš, Božin sumještanin podario je svima knjigu “Smiješak hrabrosti i dobrote”, koju je posvetio vlč. Boži Markotiću, a knjiga je prožeta emocijama koje je autor susretao dok je razgovarao s ljudima koji su živjeli i radili s vlč. Božom. Duško je na jednostavan način prikazo vrijeme u kojem je Božo živio, sami skromni život čajdraškog sveca, kako ga je opisao don Alberto Zornada, ali i prenio je emocije koje se bude u vjernicima na pomen imena vlč. Bože Markotića.
Svećenik Božo je bio profinjena duša, skroman i ponizan, uvijek spreman na odricanje i žrtvu. Nije volio pohvale na vlastiti račun a na sve zahvale za učinjena dobra znao bi reći: dao sam ono što sam odozgor primio! Cijenio je svakoga čovjeka, a posebno je ljubio siromahe, bijednike i patnike. Za njega se može reći da je prošao Bosnom čineći dobro.
