Dana 8. lipnja 2026. godine navršavaju se 33 godine od jednog od najtragičnijih događaja u novijoj povijesti travničkih Hrvata. U ranim jutarnjim satima 8. lipnja 1993. godine započeo je masovni napad postrojbi Armije Republike Bosne i Hercegovine na hrvatska naselja na području općine Travnik.
Napadi su izvedeni iz više pravaca prema naseljima Ovnak, Grahovčići, Čukle, Orašac, Rudnik Bila, Podstinje, Gornje Maljine, Radonjići, Bukovica, Guča Gora te Donje i Gornje Putićevo.
Prema svjedočanstvima i dostupnim podacima, cilj napada bio je zauzimanje područja na kojima su Hrvati stoljećima živjeli te njihovo protjerivanje s preostalih dijelova travničke općine.
Lipanj 1993. – najteži mjesec za Hrvate Travnika
Napadi iz lipnja 1993. godine predstavljaju vrhunac sukoba koji su započeli nekoliko dana ranije.
Već 3. i 4. lipnja napadnuta su hrvatska sela Dolac na Lašvi, Slimena i Polje, čime je otvoren put za daljnje vojne operacije na prostoru Travnika. U svega nekoliko dana sa svojih ognjišta protjerano je gotovo 18.000 Hrvata, dok su brojna sela spaljena, a vjerski i kulturni objekti devastirani.
Zbog razmjera stradanja, lipanj 1993. godine ostao je upamćen kao najteži mjesec u povijesti travničkih Hrvata.
Više od 137 ubijenih u jednom danu
Prema podacima udruga proisteklih iz Domovinskog rata i obiteljima stradalih, 8. lipnja 1993. godine ubijeno je više od 137 Hrvata, među kojima su bili civili i pripadnici HVO-a.
Povjesničar Dragan Vidović upozorava na činjenicu da se medijski manipulira o ratu u BiH, posebice o napadima na Hrvate u srednjoj Bosni. O stradanjima Hrvata na prosotru općine Travnik se skoro uopće ne govori, a protjerano je više od 20 000 Hrvata, oko 26.500 koji je živjelo do izbijanja rata, što je bio cilj tzv. Armije BiH, etnički očistiti srednju Bosnu od Hrvata.
Jedan od najtežih zločina dogodio se na lokalitetu Bikoši, gdje je strijeljano 36 zarobljenika i civila. Dio žrtava ni danas nije pronađen.
Među simbolima stradanja ostala su ubojstva članova obitelji Lauš, trojice braće Balta, maloljetnog Sreće Marjanovića, kao i brojnih drugih civila koji su izgubili život tijekom napada na hrvatska sela.
Posljedice koje se osjećaju i danas
Više od tri desetljeća nakon ratnih događaja posljedice su i dalje vidljive na području travničke općine.
Brojna sela ostala su gotovo bez hrvatskog stanovništva, a neka su potpuno napuštena. Među njima se navode Bikoši, Orašac, Mišonica, Miletići, Šarići-Kosovo i Podovi.
Iako je dio stanovništva nakon rata vratio svoje domove, broj povratnika ostao je daleko manji od prijeratnog.
Obitelji žrtava i dalje čekaju pravdu
Predstavnici hrvatskih udruga i obitelji stradalih već godinama upozoravaju kako za brojne zločine počinjene nad Hrvatima travničkog kraja još uvijek nitko nije odgovarao.
Posebno ističu da su tijekom godina identificirani posmrtni ostaci brojnih žrtava, dok se za nekima još uvijek traga.
Zbog toga se svake godine na obljetnicu stradanja upućuju pozivi pravosudnim institucijama da ubrzaju procese utvrđivanja odgovornosti i procesuiranja ratnih zločina.
Sjećanje koje ne blijedi
Obljetnica 8. lipnja ostaje jedan od najvažnijih datuma u kolektivnom sjećanju travničkih Hrvata. Uz molitvu, komemoracije i polaganje vijenaca, obitelji žrtava i preživjeli podsjećaju na potrebu očuvanja istine o stradanju hrvatskog naroda na području Travnika tijekom rata u Bosni i Hercegovini.
Kako ističu sudionici komemoracija, sjećanje na žrtve nije samo pitanje prošlosti, nego i trajna obveza prema budućim generacijama.
