Marokanske sigurnosne snage ponovno su zatvorile migracijske rute prema španjolskoj Ceuti nakon što su stotine migranata 15. kolovoza pokušale doći do granice. Gotovo 300 osoba uhićeno je u okolici Castillejosa, dok Španjolska u Ceuti drži pojačane sigurnosne snage. Nagli preokret ponovno je otvorio pitanje koristi li Rabat migracijski pritisak kao sredstvo političkog pritiska na Madrid i Europsku uniju.
Maroko je ovog vikenda pokazao koliko brzo može pojačati kontrolu svoje sjeverne granice prema Ceuti, španjolskoj autonomnoj enklavi na sjeveru Afrike.
Stotine migranata pokušale su 15. kolovoza prići španjolskoj granici, nakon što su se društvenim mrežama proširile poruke koje su ih poticale na pokušaj ulaska u Ceutu. Međutim, za razliku od ranijeg vala, ovaj put su ih s obje strane granice dočekale dobro pripremljene sigurnosne snage.
Maroko uhitio gotovo 300 migranata
Marokanske vlasti rasporedile su interventne policijske postrojbe, postavile cestovne blokade i pojačale nadzor nad rutama prema sjeveru zemlje.
Prema podacima koje su objavili marokanski državni mediji, u okolici Castillejosa uhićeno je gotovo 300 osoba koje su pokušavale nastaviti prema Ceuti.
Španjolska je istodobno zadržala snažnu sigurnosnu prisutnost u samoj Ceuti. Nakon dodatnog angažiranja policijskih snaga i pojačanog pomorskog nadzora, granica je stavljena pod stroži nadzor.
Takav razvoj događaja pokazuje koliko se situacija može brzo promijeniti kada marokanske vlasti odluče aktivirati raspoložive sigurnosne kapacitete.
Veliki migracijski pritisak na Ceutu
Posebnu pozornost izaziva usporedba s događajima od 30. srpnja, kada je, prema navodima iz izvještaja na kojima se temelji ova analiza, u Ceutu u kratkom razdoblju ušao iznimno velik broj migranata.
U gradu je potom ostao velik broj ljudi koji su čekali identifikaciju, obradu zahtjeva za zaštitu ili povratak.
Ceuta, koja ima nešto više od 80.000 stanovnika, zbog svoje geografskog položaja predstavlja jednu od najosjetljivijih točaka na vanjskoj granici Europske unije.
Velik priljev ljudi u tako mali prostor stvara pritisak na smještajne kapacitete, policiju, zdravstveni sustav i lokalnu infrastrukturu.
Napomena: brojka od 72.000 osoba koja se navodi u izvornom tekstu izrazito je velika i prije objave preporučljivo ju je dodatno provjeriti s izvornim podacima. U konačnoj objavi bolje je koristiti potvrđenu brojku.
Pritisak i na zdravstveni sustav
Migracijski val dodatno je opteretio zdravstvene službe u Ceuti.
Prema podacima španjolskih vlasti, od početka krize medicinski je zbrinuto oko 5.800 migranata.
Ministrica zdravstva Mónica García priznala je da su zdravstvene službe pod pritiskom, ali je odbacila tvrdnje da je zdravstveni sustav potpuno kolabirao.
Liječnici hitne medicine, međutim, upozoravaju da službene statistike ne daju nužno potpunu sliku ukupnog opterećenja jer se u pojedinim prikazima posebno vode podaci o zdravstvenoj skrbi pruženoj migrantima, dok se istodobno svakodnevno zbrinjavaju i stanovnici Ceute.
To znači da je stvarno opterećenje zdravstvenog sustava potrebno promatrati u širem kontekstu.
Španjolska aktivirala plan za izvanredne situacije
Madrid je, 17 dana nakon početka krize, aktivirao prvu razinu plana odgovora na izvanredne situacije povezane s vanjskim čimbenicima.
Time je dodatno potvrđeno da migrantski pritisak na Ceutu više nije samo lokalni problem, nego pitanje koje izravno uključuje španjolsku središnju vlast, Europsku uniju i Maroko.
Ipak, najvažniji događaj posljednjih dana jest nagla promjena na marokanskoj strani granice.
Dok je prethodnih tjedana migracijski pritisak bio izrazito snažan, Rabat je sada pokazao da može vrlo brzo zatvoriti glavne pravce prema Ceuti.
Sličan scenarij viđen je i 2021. godine
Ovo nije prvi put da migracijska situacija na granici Maroka i Ceute poprima dramatične razmjere.
U svibnju 2021. godine oko 8.000 migranata ušlo je u Ceutu tijekom ozbiljne diplomatske krize između Maroka i Španjolske.
Tadašnji događaji povezani su s odlukom Španjolske da omogući liječenje Brahimu Ghaliju, čelniku Polisario Fronta, na svom teritoriju.
Nakon diplomatskog zaoštravanja Maroko je značajno ublažio graničnu kontrolu, što je rezultiralo velikim priljevom migranata.
Kontrola granice potom je ponovno uspostavljena.
Upravo zbog tog iskustva u Madridu su se pojavile optužbe da Rabat migracijski pritisak može koristiti kao politički instrument.
Koristi li Rabat migraciju kao politički pritisak?
Slična pitanja ponovno se postavljaju i danas.
Pojedini analitičari smatraju da bi se posljednja događanja mogla promatrati kroz obrazac u kojem se migracijski pritisak povećava u razdobljima političkih napetosti, nakon čega Maroko ponovno pojačava kontrolu granice.
Rabat takve optužbe odbacuje.
Marokanske vlasti priljev migranata povezuju s različitim čimbenicima, među kojima su glasine na društvenim mrežama, aktivnosti krijumčarskih mreža i gospodarske okolnosti.
Zbog toga je za konačnu ocjenu motiva marokanske politike potrebno razlikovati potvrđene činjenice od političkih interpretacija.
EU ovisi o suradnji s Marokom
Najveći problem za Europsku uniju jest činjenica da se njezina politika kontrole neregularnih migracija u značajnoj mjeri oslanja upravo na suradnju s državama izvan EU-a.
Maroko je jedan od najvažnijih partnera Španjolske u kontroli migracijskih ruta prema Europi.
Zbog toga svaki veći poremećaj odnosa između Madrida i Rabata može imati izravan učinak na broj migranata koji pokušavaju prijeći prema španjolskom teritoriju.
Europska unija istodobno nastoji ojačati suradnju s Marokom kroz financijsku i tehničku pomoć, posebno u području kontrole granica i borbe protiv krijumčarskih mreža.
Time nastaje izrazito složen odnos: Španjolska i EU trebaju Maroko kako bi smanjili neregularnu migraciju, dok Rabat zna koliko je ta suradnja važna europskim partnerima.
Ceuta ponovno postaje simbol europske migracijske politike
Najnovija događanja u Ceuti još jednom pokazuju koliko je europska migracijska politika osjetljiva na stanje izvan vanjskih granica EU-a.
Ceuta i Melilla predstavljaju posebne točke jer se nalaze na afričkom kontinentu, ali su dio Španjolske i time dio Europske unije.
Zbog toga svaki veći pokušaj masovnog prelaska granice prerasta lokalne okvire i postaje europsko političko pitanje.
Najnoviji potez Maroka pokazuje i drugu stranu problema: kada Rabat odluči snažno intervenirati, migracijski pritisak može se vrlo brzo smanjiti.
Upravo ta činjenica ponovno pokreće raspravu o tome koliko je Europa ovisna o partnerima izvan svojih granica kada je riječ o kontroli migracija.
