Prije 25 godina hrvatsko političko vodstvo u Bosni i Hercegovini proglasilo je Privremenu hrvatsku samoupravu, potez koji je tada izazvao snažne političke potrese. Povodom te obljetnice, izvanredni profesor Ivan Pepić sa Sveučilište obrane i sigurnosti Dr. Franjo Tuđman objavio je na platformi X opsežnu analizu o, kako tvrdi, snažnom miješanju međunarodne zajednice u izborni sustav Bosna i Hercegovina.
Pepić u svojoj analizi tvrdi da su međunarodne institucije godinama provodile političke eksperimente koji su, prema njegovu tumačenju, imali dugoročne posljedice za političku stabilnost zemlje.
OESS-ovo izborno inženjerstvo
U središtu njegove analize nalazi se djelovanje Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i Ured visokog predstavnika (OHR).
Prema Pepiću, međunarodni birokrati pokušali su kroz izmjene izbornog sustava instalirati takozvane “multietničke” kandidate. Kao ključni primjer navodi Barryjeve amandmane koje je OESS nametnuo u listopadu 2000. godine.
Ti su amandmani, tvrdi Pepić, bili u izravnoj suprotnosti s Daytonski mirovni sporazum i ustavnim okvirom Federacije BiH.
U veljači 2001. Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio se nenadležnim za taj slučaj, što Pepić vidi kao dokaz da je izborni sustav bio politički oblikovan od strane međunarodnih aktera.
Zašto je proglašena Hrvatska samouprava
Zbog, kako navodi, snažnog međunarodnog pritiska, hrvatski politički lideri tada su uspostavili Privremenu hrvatsku samoupravu kao privremeni politički odgovor.
Vodstvo je obećalo ukinuti taj aranžman u roku od 15 dana ako međunarodne institucije ponište sporni izborni inženjering.
Međutim, tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch iskoristio je takozvane bonske ovlasti i smijenio člana Predsjedništva BiH Ante Jelavić.
Pritisci i međunarodne veze
Nakon Jelavićeve smjene, hrvatski član Predsjedništva postao je Jozo Križanović, uz snažnu podršku bošnjačkih političkih stranaka i međunarodne zajednice.
Pepić u analizi navodi i zanimljiv diplomatski detalj: američki diplomat Gerald Frowick, koji je sudjelovao u pritiscima na Sveta Stolica zbog javnih istupa mostarskog biskupa Ratko Perić, sin je Robert Frowick, nekadašnjeg šefa misije OESS-a u BiH.
Sporne Bonske ovlasti
Pepić posebno problematizira tzv. bonske ovlasti Ured visokog predstavnika, koje visokom predstavniku omogućuju smjenu političkih dužnosnika i nametanje odluka.
U svom znanstvenom radu tvrdi da te ovlasti nemaju jasnu pravnu osnovu u Daytonskom sporazumu niti eksplicitno odobrenje Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Zbog toga, smatra, djelovanje OHR-a već godinama postoji u pravnoj “sivoj zoni”.
Petritschovo priznanje o trećem entitetu
Pepić na kraju podsjeća na izjavu Wolfganga Petritscha s konferencije krajem 2024. godine u kojoj je naveo da bi Hrvatima u BiH “mogao trebati treći entitet”, ističući da postojeći ustavni sustav stvara političku neravnotežu jer je odnos stanovništva u Federaciji približno tri prema jedan u korist Bošnjaka.
Model iz Europe koji bi mogao biti rješenje
Profesor Pepić smatra da zemlje Kvinte trebaju hitno razmotriti korektivna rješenja.
Kao primjer navodi Ålandski otoci, švedski arhipelag koji pripada Finska, ali uživa široku ustavnu i kulturnu autonomiju.
Autonomija tog područja nastala je kao rezultat korektivnog prava, odnosno međunarodnog rješenja kojim su ispravljene povijesne nepravde i osigurana stabilnost.
Pepić zaključuje da povijest nudi lekcije koje se ne smiju ignorirati.
