Nakon nedavnog incidenta u Jablanici i verbalnog napada na katoličkog svećenika don Marina Marića, ekipa RTV Herceg-Bosne posjetila je Kostajnicu nadomak Konjic kako bi provjerila je li ovaj događaj unio paniku među malobrojne Hrvate konjičkog kraja.
Dok dio građana 1. ožujka slavi Dan neovisnosti BiH, Hrvati Konjica i Jablanica taj datum obilježavaju kao drugi rođendan – dan raspuštanja ratnog logora “Muzej”. Svake godine služi se sveta misa za ubijene i preminule branitelje te misa zahvalnica za preživjele logoraše. Ove godine obilježavanje je zasjenio neugodan incident.
“Nazvali su me ustašom” – svjedočanstvo don Marina Marića
Župnik župa Obri i Solakova Kula, don Marin Marić, ispričao je kako je tijekom prolaska kroz centar Jablanice kolona vozila slavila 1. ožujka.
“Prošlo je trideset do četrdeset automobila. Nitko ništa nije dobacivao. U jednom trenutku jedno se vozilo zaustavilo, otvorila su se sva četiri stakla i mene i mog poznanika nazvalo ustašom i drugim pogrdnim riječima”, kazao je don Marin.
Ističe kako je dobio brojne poruke podrške – od apostolskog nuncija do vrhbosanskog nadbiskupa – te da je policija profesionalno reagirala. Ipak, razočaran je izostankom jasnije reakcije lokalnih vlasti.
Bez straha: “Ja ću i dalje hodati Jablanicom”
Unatoč incidentu, don Marin poručuje da neće odustati od suživota i zajedništva.
“Ja ću i dalje ići u Jablanicu, kročiti Jablanicom. Vrijeme je korizme i želim nadići ovo te oprostiti”, poručio je.
Njegove riječi dolaze u kontekstu teške ratne prošlosti. Progon Hrvata iz Konjica započeo je tijekom rata, a mnogi su tada napustili svoje domove. Danas ih je, prema procjenama, oko 600, dok ih je prije rata bilo približno 11.500.
Povratak u politiku nakon 15 godina
Nakon dugog razdoblja bez političke zastupljenosti, Hrvati su dobili vijećnika u Gradskom vijeću Konjica iz redova HDZ BiH.
Zamjenik predsjedatelja Gradskog vijeća, Ilija Kozarić, istaknuo je važnost tog iskoraka:
“Nakon četrnaest, petnaest godina dobili smo vijećnika ispred hrvatskog naroda. Sada pokušavamo pronaći najbolji način kako pomoći našim povratničkim sredinama.”
Od lokalnih vlasti očekuju konkretne poteze, posebno u pogledu prometne i komunalne infrastrukture u povratničkim naseljima.
Nada unatoč svemu
Ohrabrujuće je da se u Konjic vratilo 25 mladih obitelji s djecom školskog uzrasta. Starija populacija uglavnom živi u ruralnim krajevima, dok se mlađe obitelji naseljavaju u gradu i prigradskim naseljima.
Don Marin zaključuje kako većih incidenata uglavnom nema te da je suživot prisutan, iako uvijek ima prostora za napredak.
“Hrvati Konjica ne zaboravljaju svoja ognjišta, ne prodaju zemlju i čuvaju identitet”, poručuje Kozarić, naglašavajući da budućnost može postojati samo uz međusobno poštovanje.
