Gost portala Direktno ovog tjedna bio je neovisni zastupnik u Hrvatskom saboru Nino Raspudić, koji je u opširnom intervjuu komentirao niz političkih tema, a posebno se zadržao na položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, izjavama Željka Komšića te kandidaturi Slavena Kovačevića za “hrvatskog člana” Predsjedništva BiH.
Raspudić je pritom iznio niz tvrdih ocjena o funkcioniranju Bosne i Hercegovine, ulozi međunarodne zajednice, ali i o pasivnosti hrvatske politike prema Hrvatima u BiH.
“Dayton je kompromis, ali donio je ono najvažnije – mir”
Na pitanje kako gleda na prava Hrvata u BiH i izjave Željka Komšića, Raspudić je istaknuo da je Daytonski sporazum kompromis u kojem su svi nešto izgubili, ali je dobiveno najvažnije – mir.
Prema njegovim riječima, situacija se počela ozbiljno mijenjati nakon intervencija međunarodne zajednice, uključujući amandmane Barryja i Petritscha, koji su, kako navodi, “drastično promijenili izborni zakon” te doveli do dugotrajne političke krize u Federaciji BiH.
“Bošnjaci mogu nametnuti Hrvatima političke predstavnike”
Raspudić tvrdi da je u Federaciji BiH stvorena konfliktna situacija u kojoj Bošnjaci, kada se politički dogovore, mogu nametnuti Hrvatima njihove predstavnike, koristeći “rupe u zakonu”.
Posebno je naglasio fenomen izbora Željka Komšića: “Apsolutno bošnjački političar, iako ima hrvatsko ime i prezime… preko ozloglašenog Željka Komšića četiri puta uzurpirao mjesto Hrvata u Predsjedništvu BiH.”
Raspudić smatra da takva praksa dugoročno truje odnose Hrvata i Bošnjaka te istovremeno daje argument srpskoj politici u BiH:
“Zašto bismo odustali i milimetar od Republike Srpske, a pogledajte što se radi Hrvatima u Federaciji.”
“BiH je i danas protektorat – ovo je krađa”
Raspudić je oštro kritizirao i institucionalni okvir Bosne i Hercegovine, navodeći da je zemlja i 30 godina nakon rata protektorat međunarodne zajednice, zbog postojanja visokog predstavnika koji može smijeniti izabrane dužnosnike.
Posebno se osvrnuo na slučaj kada je visoki predstavnik promijenio izborna pravila na izbornoj noći:
“Ako to nije krađa nakon 30 godina disfunkcionalnosti, ne znam što jest.”
“Hrvati ne traže ništa što ne bi dali drugima”
Raspudić naglašava da je prednost hrvatske pozicije u BiH to što Hrvati traže samo ono što bi dali i drugima – poštivanje načela konstitutivnosti i minimum političke sigurnosti:
“Minimum je da je svaki narod siguran da će sam birati svoje političke predstavnike.”
Kandidatura Slavena Kovačevića: “Nastavak farse”
Govoreći o kandidaturi Slavena Kovačevića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, Raspudić je bio posebno oštar.
Podsjetio je da je Kovačević ranije podnio tužbu Europskom sudu za ljudska prava tvrdeći da pripada kategoriji “ostalih”, a sada se kandidira kao Hrvat:
“Taj čovjek je prvo podnio tužbu jer je po nacionalnosti ‘ostali’… Kad je ta tužba odbačena, evo ga kandidata, sad je odjednom Hrvat. Mislim, farsa je potpuna.”
“Hrvatska mora koristiti veto i ponašati se kao suverena država”
Raspudić smatra da Hrvatska, kao članica EU i NATO-a, mora jasnije i odlučnije štititi interese Hrvata u BiH, uključujući i mogućnost korištenja veta.
Prema njegovoj ocjeni, hrvatska politika je dugo bila pasivna i često je slijedila vanjske direktive, dok su Hrvati u BiH ostajali prepušteni sami sebi:
“Ta je politika bila kukavička… prepuštala je Hrvate u BIH njihovoj sudbini.”
