Često se u liturgijskim priručnicima ističe kako došašće nije vrijeme pokore, nego vrijeme radosnog iščekivanja Kristova dolaska. Ova spoznaja prirodno postavlja pitanje:
Zašto se u tom “radosnom” vremenu na misi ne pjeva himan “Slava Bogu na visini”?
Povijest himna “Slava Bogu na visini”
Himan Gloria in excelsis Deo jedan je od najstarijih očuvanih kršćanskih himana, čiji se korijenižu do 4. stoljeća. Izvorno mjesto ovoga himna nije bila misa, nego jutarnja služba liturgije časova, što je i danas ostalo u tradiciji kršćanskog Istoka.
Kroz stoljeća himan je postupno ušao u rimski obred:
- 6. stoljeće – pjeva se na papinskoj božićnoj misi
- potom i na spomendane mučenika
- kasnije se proširio na druga važnija liturgijska slavlja
Prema današnjim liturgijskim odredbama, himan se pjeva nedjeljom (osim u došašću i korizmi), na svetkovine, blagdane i svečanije mise.
Zašto se “Slava” ne pjeva u korizmi i došašću? Različiti razlozi
1. Korizma – vrijeme pokore
U korizmi je izostavljanje “Slave” jasno: to je vrijeme odricanja, poniznosti i obraćenja.
2. Došašće – vrijeme iščekivanja
U došašću se himan ne izostavlja radi pokore, nego radi liturgijske pedagogije:
pjesma se čuva kako bi u božićnoj noći odjeknula punom snagom.
Izostanak himna stvara duhovnu čežnju: očekivanje Kristova rođenja i susreta s Gospodinom u slavi.
To je razlog zašto liturgija odgađa “Slavu” do Božića, kako bi radosni poklik bio snažniji, svježiji i ispunjen teološkim značenjem.
Adventska žudnja: Osnovni smisao izostavljanja “Slave”
Advent je vrijeme:
- unutarnje pripreme,
- tišine srca,
- stvaranja prostora za Kristov dolazak.
Liturgijska odredba nije puko “izostavljanje”, nego poziv da se probudi čežnja vjernika.
Zato se postavlja pitanje:
Doživljavamo li došašće kao vrijeme žudnje za Gospodinom?
Ako se na Božić “Slava” zamijeni drugom pjesmom (npr. “Svim na zemlji mir, veselje”), gubi se smisao adventskog odricanja.
Najvažnija božićna pjesma mora biti upravo – “Slava Bogu na visini”.
Glazbeni oblik “Slave” u božićnoj noći
Liturgičari naglašavaju potrebu opreza pri izboru glazbenog oblika himna na Božić:
- ne smije biti izveden samo od zbora bez sudjelovanja naroda,
- ne smije biti “zaglušen” pretjeranom orkestracijom,
- mora biti prožet radošću i zajedničkim pjevanjem.
Himan treba odjeknuti u srcima cijele zajednice, a ne biti samo umjetnička izvedba.
Mjesto “Slave” u misi i kroz liturgijsku godinu
U redoslijedu mise, himan “Slava” dolazi nakon pokajničkog čina, kao vrhunac uvodnih obreda.
Ista se dinamika prenosi i na liturgijsku godinu:
- Došašće = uvodni obredi godine
- Božić = vrhunac susreta s Gospodinom
Liturgija tako odgaja vjernike kroz ritam tišine i pjesme.
Adventska šutnja kao duhovna pedagogija
Pojam “posta ušiju” simbolizira adventski hod šutnje i osluškivanja.
To je vrijeme čišćenja od buke, užurbanosti i površne religioznosti kako bi se jasnije doživjela:
- radost Božića,
- novost Kristova dolaska,
- dubina slavljenja “Slave”.
Liturgijski prostor i sama liturgija u došašću trebaju biti povlašteno mjesto tišine, čežnje i priprave.
