Dio prisutnih u sudnici pratio je čitanje ratnog dnevnika Dževada Mlaće ne skrivajući emocije, svjesni da su u pitanju zapisi čovjeka koji je, prema optužbama, odlučivao o sudbini njihovih najbližih. Najteže im je palo slušati dijelove u kojima Mlaćo zarobljene Hrvate, kasnije likvidirane, opisuje kao ekstremiste.
Jedna od najšokantnijih rečenica u dnevniku glasi:
“Zvanično ne smijemo imati zarobljenika, tajno ekstremni dio da se likvidira.”
Prema tužiteljstvu, ova rečenica potvrđuje da je Mlaćo, kao predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna, imao ključnu ulogu u organiziranju odvođenja i likvidacije hrvatskih ratnih zarobljenika u ljeto i jesen 1993. godine.
Tužitelj izdvojio dodatne dokaze iz ratnog dnevnika
Na suđenju pred Sudom BiH tužitelj Mladen Vukojičić izdvojio je još nekoliko rečenica iz Mlaćina dnevnika. U zapisu od 22. srpnja 1993., nastalom nakon 15. izvanredne sjednice, Mlaćo navodi kako se odluke radi “ekspeditivnosti” mogu donositi i bez zasjedanja Ratnog predsjedništva.
To je bilo razdoblje početka provedbe plana etničkog čišćenja Bugojna, tijekom kojeg je protjerano više od 15.000 Hrvata.
Kao ključni dokazi izdvojene su i rečenice:
- “Ekstremisti da se izdvoje i nikom ne predaju.”
- “Bojovnike odvesti u KPD Zenica, a ekstremni dio zadržati u Bugojnu.”
Ratni dnevnik, koji je izuzet u pretresu 16. travnja 2007., ranije je već korišten kao zakonit dokaz. Na pitanje odvjetnice Sabine Mehić o zakonitosti zapisnika, tužitelj je pojasnio:
“Pretres je izvršen po nalogu Suda BiH, a zapisnik je potpisao sam Mlaćo.”
Pravni zastupnik obitelji žrtava, Bruno Božić, naglasio je da su primjedbe obrane neutemeljene, jer je dnevnik već potvrđen kao valjan dokaz u prethodnim postupcima.
Obitelji stradalih: ‘Ovi su zapisi dokaz sudbine naše djece’
Čitanje dnevnika ponovilo je snažan emocionalni udarac za obitelji poginulih. Mnogi su drugi put slušali kako Mlaćo likvidirane hrvatske zarobljenike naziva “ekstremistima”.
Marinko Šimić, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Bugojna, istaknuo je da su ubijeni mladići bili branitelji svog naroda:“To su bili mladići od 19 ili 20 godina, koji su branili svoj narod najprije od srpske agresije, ne sluteći da će im kasnije muslimanske snage zabiti nož u leđa. Među njima su bili moji prijatelji Ivo i Niko Miloš.”
Bol, ogorčenje i očekivanje pravde i dalje obilježavaju svaku sudsku raspravu, dok se pred Sudom BiH iznose detalji koji osvjetljavaju događaje iz Bugojna 1993. godine.
