Prije rata, Željko je živio mirnim životom u Borovu naselju, završio obućarsku školu i radio kao vozač u borovskoj pekari. Strah za vlastiti život naveo ga je da se priključi obrani Vukovara, zajedno s prijateljima i susjedima, te je u početku čuvao stražu na punktu Zurich na izlazu iz grada prema Trpinjskoj cesti.
- “Kada je postalo jasno da će u Vukovaru doći do sukoba, organizirali smo straže sa susjedima i prijateljima iz crkve. Svi smo odrasli zajedno i odlučili braniti svoj dom,” prisjeća se Željko, koji je godinu dana ranije odslužio vojni rok u JNA i naučio koristiti oružje.
Početci bitke za Vukovar
Na početku bitke, branitelji nisu dobro poznavali tehniku, borbene avione i tenkove s kojima je JNA napadala Vukovar. Željko ističe kako je bilo teško učiti u hodu, ali su se brzo organizirali i učili jedni od drugih, posebno poštujući vođe poput Blage Zadra i Marka Babića.
14. rujna – Groblje tenkova na Trpinjskoj cesti
Trpinjska cesta postala je simbol otpora zbog uništavanja neprijateljske tehnike. Željko se prisjeća improviziranih taktika i kumulativne mine koja je zaustavila napad:
- “14. rujna bio je dan koji nikada neću zaboraviti. Napad je krenuo iznenada i nastao je kaos. Nismo se bojali smrti, ali strah od zarobljavanja bio je prisutan,” kaže Željko.
Ranjavanje i povlačenje
- “Ranjavan sam u glavu 2. studenog. Proveo sam dva dana u Borovo Commerceu i vratio se na položaje jer nisam želio ležati s civilima. Branili smo Slavonsku ulicu do povlačenja prema mjesnoj zajednici,” prisjeća se.
Commerce, logor i razmjena
Željko je prošao kroz pakao zarobljeništva – Dalj, Bogojevo, Stajićevo i Mitrovicu. Tijekom logora svakodnevno su se događala mučenja, a minimalna ljudskost bila je rijetka. Nakon devet mjeseci, razmijenjen je u Nemetinu.
Tišina i život nakon rata
Nakon rata, Željko je proveo još kratko vrijeme u vojsci i posvetio se obitelji. Njegova priča ostavlja neizbrisive tragove, podsjećajući na hrabrost, žrtvu i neslomljivi duh branitelja Vukovara.
- “Borovo više od 30 godina simbolizira otpor i žrtvu jednog naroda. Tišina nakon svih riječi ostavlja zahvalnost onima koji su branili Vukovar,” zaključuje Željko.
