Bošnjački mediji svakodnevno nas bombardiraju brojnim analizama aktualnr političke krize u BiH,, nakon nepravomoćne presude Miloradu Dodiku. Dok čitamo analize u kojem se potpuno glorificira snaga bošnjake države, osuđujući Hrvate i Srbe za stanje u državi, Tvrtko Milović daje jednu potpuno razumnu analizu aktualnog stanja.
”Vezano za najnoviju krizu, mislim da djelitelji i spasitelji Bosne trebaju imati na umu nekoliko stvari:– Pisati i poništavati Zakone teoretski može bilo tko. Ono što je bitno kod zakona jeste faktor prisile. Odnosno, ima li kreator ili negator zakona snagu provesti svoju volju.
– U konkretnom slučaju, Ustavni sud BiH nema mehanizama provođenja svojih presuda. To znamo zbog desetina neprovedenih presuda. Jedino tijelo koje bi moglo na terenu provesti presude je SIPA.
– SIPA, kao osnovni organ prisile u rukama države BiH je, kako vidimo, hendikepirana ne samo činjenicom da im je terenski rad sada vrlo opasan, nego i činjenicom da na njenom čelu sjedi osoba zadužena za opstrukciju rada SIPA-e.
– SIPA, čak i da je u potpunosti funkcionalna, nije osposobljena za terenski sukob sa snagama Ministarstva unutarnjih poslova. Ne samo po brojnosti i kapacitetima, nego i unutarnjim statutarnim ograničenjima.
– Osim SIPA-e, drugi organ prisile čije se djelovanje spominje jesu Oružane snage BiH. Ako netko ne zna, OS BIH je podijeljen u tri roda – bošnjački, hrvatski i srpski. Čak i ako zanemarimo činjenicu da se OS BiH mogu “pokrenuti” samo uz potpise ministra i dva zamjenika (Bošnjak, Srbin i Hrvat), treba imati na umu da se OS BiH nije u stanju fizički pokrenuti u nekakvu vojno-borbenu misiju jer jednostavno nije u stanju.
– Ako bi se bošnjačka komponenta OS BIH i pokrenula, njoj bi najvjerojatnije bila suprotstavljena jednako brojna i jednako opremljena srpska komponenta.
– Potpuno sigurno, hrvatska se komponenta ne bi pokrenula. Prvo zato što joj je vrhovni zapovjednik Željko Komšić koji je izgledniji kao meta komponente a drugo zato što hrvatski vojnici OS BiH taj dan vjerojatno ne bi ni došli na posao.
– Treći, najmanje izgledan aparat prisile od ionako dva malo izgledna jeste EUFOR. Misija EUFORA je “očuvanje mira”. Ako nitko ne ugrozi mir, EUFOR ne može djelovati. Ali ako i rastegnemo ovu definiciju, pitanje je protiv koga bi se EUFOR ustvari borio. Kao što smo vidjeli, OS BiH nije zahvalan suparnik EUFORU čak i ako pretpostavimo da su u stanju djelovati odmah. Djelovanje EUFORA protiv civilnih vlasti i objekata bi bilo kontraproduktivno i u konačnici ravno ratnom zločinu.
Najveće su šanse da bi EUFOR jednostavno čuvao baze i slao prijeteća priopćenja.
Kad smo kod priopćenja…
Apsolutni pobjednici u priopćenjima su bošnjački političari. Njihova vjera u snagu priopćenja jednaka je vjeri u rad institucija.
Ali ako govorimo o pobjednicima u deluzijama onda su to hrvatski političari. Hrvati su kao Kiki u Neletovoj pjesmi – oni kreče stan. Ili, još gore, “pristupaju Europskoj Uniji”. ” napisao je Milović.
