Dok je Hrvatska 5. kolovoza obilježila 31. obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja, i 6. kolovoza 1995. ostaje jedan od najvažnijih datuma u završnim operacijama Domovinskog rata. Upravo trećeg dana Oluje oslobođen je velik dio okupiranog hrvatskog teritorija, deblokiran je Bihać te je, prema brojnim vojnim i političkim procjenama, spriječena humanitarna katastrofa i mogući novi genocid.
Treći dan Oluje donio oslobođenje desetaka hrvatskih gradova i mjesta
Dana 6. kolovoza 1995. godine hrvatske snage nastavile su munjevito napredovanje, oslobađajući velik broj gradova i naselja koja su godinama bila pod okupacijom.
Među oslobođenim područjima nalazili su se:
Petrinja, Glina, Kostajnica, Korenica, Udbina, Krbava, Vrhovine, Plitvice, Slunj, Kistanje, Muškovac, Kaštel Žegarski, Bunić, Otrić, Bruvno, Malovan, Rudopolje, Blinja, Barlete, Vrebac, Mogorić, Ploča te brojna druga mjesta.
Time je nastavljen potpuni slom paradržavne tvorevine Republike Srpske Krajine, a Hrvatska vojska ostvarila je jedan od najbržih i najučinkovitijih vojnih prodora u modernoj europskoj vojnoj povijesti.
Dan kada je spašen Bihać
Šesti kolovoza mnogi nazivaju i danom kada je Hrvatska spriječila novu Srebrenicu.
Naime, operacija Oluja omogućila je deblokadu bihaćke enklave, koja je gotovo tri godine bila pod opsadom snaga Vojske Republike Srpske i vojske tzv. Republike Srpske Krajine.
Samo nekoliko dana prije početka Oluje, krajem srpnja 1995. godine, položaji oko Bihaća bili su izloženi intenzivnim topničkim i tenkovskim napadima koje su promatrači Ujedinjenih naroda opisali kao najteže borbe u Bosni i Hercegovini u prethodnim mjesecima.
Brojni vojni analitičari i povjesničari upozoravali su kako je nakon pada Srebrenice postojala ozbiljna opasnost da Bihać doživi sličnu sudbinu.
Bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith ranije je izjavio kako je postojao realan rizik od novog masovnog zločina.
“Tamo je operirao na isti način, mogli smo očekivati novih 40 tisuća mrtvih mladića i muškaraca”, izjavio je Galbraith govoreći o planovima snaga kojima je zapovijedao Ratko Mladić.
Povijesni susret Hrvatske vojske i 5. korpusa Armije BiH
Jedan od najsnažnijih simbola trećeg dana Oluje dogodio se kod Tržačkih Raštela na rijeci Korani, gdje su se prvi put spojile postrojbe Hrvatske vojske i 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Hrvatske snage predvodio je tadašnji general-bojnik Marijan Mareković, dok je 5. korpus vodio Atif Dudaković.
Prilikom susreta Dudaković je Marekoviću rekao:
“Gospodine generale, dobrodošli. Čekali smo vas dugo, ali napokon smo se sreli.”
Tom je prilikom također istaknuo kako je Bosni i Hercegovini operacija Oluja bila jednako važna kao i Republici Hrvatskoj, jer je omogućila nastavak oslobađanja teritorija i promijenila odnos snaga na bojištu.
Oluja promijenila tijek rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
Vojno-redarstvena operacija Oluja nije označila samo oslobađanje najvećeg dijela okupiranog hrvatskog teritorija, nego je bitno promijenila i stratešku situaciju u Bosni i Hercegovini.
Deblokada Bihaća otvorila je prostor za daljnje zajedničke operacije hrvatskih i savezničkih snaga, koje su u narednim tjednima dovele do značajnih vojnih uspjeha i stvorile preduvjete za završetak rata te početak mirovnih pregovora koji će rezultirati Daytonskim sporazumom.
I danas, više od tri desetljeća kasnije, 6. kolovoza 1995. ostaje datum koji brojni vojni stručnjaci smatraju jednim od ključnih trenutaka završnice Domovinskog rata te važnom prekretnicom u obrani Bihaća i stabilizaciji jugoistočne Europe.
