Na današnji dan, 2. svibnja 1991., u Borovu Selu počinjen je jedan od najtežih zločina na početku Domovinski rat.
U zasjedi pobunjenih srpskih snaga ubijeno je 12 hrvatskih policajaca, dok je 21 ranjen. Ovaj događaj ostao je trajni simbol stradanja hrvatskih redarstvenika i početka otvorenih sukoba.
Dobro organizirana zasjeda i napad na policiju
Tijekom noći s 1. na 2. svibnja napadnute su dvije policijske ophodnje na prilazu selu, pri čemu su zarobljena dvojica hrvatskih policajaca.
Nakon neuspjelih pregovora o njihovom oslobađanju, tridesetak redarstvenika krenulo je u potragu. Ušli su u selo oko podneva, no ubrzo su upali u unaprijed pripremljenu zasjedu.
Borbe su trajale više od dva sata, sve do dolaska oklopnih vozila Jugoslavenske narodne armije, nakon čega je situacija dodatno eskalirala.
Svjedočanstva o brutalnosti napada
Prema svjedocima, tijekom sukoba:
- otvorena je vatra iz oklopnih transportera
- napadači su djelovali koordinirano s naoružanim civilima
- korištene su i ručne bombe
Zarobljeni policajci tijekom borbi prebačeni su u Novi Sad, ali su kasnije vraćeni u Osijek.
Dvanaestorica poginulih policajaca
U napadu su ubijeni pripadnici hrvatske policije:
Stipan Bošnjak, Antun Grbavac, Josip Culej, Mladen Šarić, Zdenko Perica, Zoran Grašić, Ivica Vučić, Luka Crnković, Marinko Petrušić, Janko Čović, Željko Hrala i Mladen Čatić.
Njihova žrtva ostaje trajno upisana u kolektivno sjećanje hrvatskog naroda.
Povijesni kontekst i posljedice
Zločin u Borovu Selu, zajedno s pogibijom Josipa Jovića na Plitvicama, smatra se neslužbenim početkom Domovinskog rata. Unatoč težini zločina, do danas nitko nije pravomoćno odgovarao za ubojstva hrvatskih policajaca.
U Borovu Selu i danas postoje obilježja posvećena Vukašin Šoškočanin, kojeg dio lokalnog stanovništva smatra junakom, što dodatno opterećuje odnose i kulturu sjećanja.
