Pred Sudom Bosne i Hercegovine nastavljeno je suđenje u predmetu „Muzička škola“, u kojem su Nesib Talić, Sabahudin Sarajlić, Našid Delalić i Jasmin Karalić optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Na ročištu su svjedočili Anto Vrvilo, Ivica Mitrović i Osman Hasanagić, iznoseći različite iskaze o događajima iz ratnog razdoblja, objektu Muzičke škole u Zenici i djelovanju Vojne policije 7. muslimanske brigade.
Kako piše Viteški.ba, čiji su novinari pratili ročište, Vrvilo i Mitrović govorili su o vlastitom boravku u objektu i uvjetima koje su, prema svojim iskazima, ondje zatekli. Hasanagić je, s druge strane, govorio o organizaciji 7. muslimanske brigade, svojoj ulozi u njezinu funkcioniranju i informacijama kojima je raspolagao.
Anto Vrvilo: „Odveli su me u Muzičku školu“
Svjedok Anto Vrvilo kazao je da prije rata i tijekom njegova početka nije bio pripadnik nijedne vojne formacije. Živio je na Vjetrenicama, području između Viteza i Zenice, gdje je imao ugostiteljski objekt i poslovno bio povezan s Vitezom.
Prema njegovu iskazu, eskalacija sukoba na tom području počela je 16. travnja 1993. godine. U svojoj kući ostao je do 22. travnja, kada su, kako je naveo, pripadnici Armije BiH došli prikupljati oružje i dokumente.
Dva dana poslije, prema Vrvilovim riječima, u njegovu kuću došlo je pet pripadnika Vojne policije 7. muslimanske brigade. Kao razlog koji mu je tada predočen naveo je optužbu da svojim ugostiteljskim poslovanjem „opija vojsku“.
Vrvilo je kazao da mu prilikom odvođenja nisu objasnili razloge lišavanja slobode te da je potom doveden u podrum Muzičke škole u središtu Zenice.
Svjedok opisao ispitivanja i fizičko zlostavljanje
Prema Vrvilovu iskazu, u podrumu je zatekao više osoba, među kojima je prepoznao Franju i Antu Štrbca, Dragana Jerkovića, Dragana Jonjića i Zorana Totića.
Kazao je da je istoga dana odveden na kat zgrade, gdje su ga ispitivali o njegovu ugostiteljskom objektu i navodnoj povezanosti s HVO-om, HDZ-om i Herceg-Bosnom. Prema njegovim riječima, tijekom ispitivanja bio je vrijeđan i udaran gumenom palicom po glavi, leđima i ramenima.
Vrvilo se prisjetio i osoba koje je, kako je naveo, prepoznao tijekom ispitivanja i boravka u objektu. Posebno je opisivao događaje u kojima su mu, prema njegovu iskazu, zadavani udarci rukama, nogama i palicama.
Govoreći o jednom od kasnijih ispitivanja, kazao je da ga je do prostorije za ispitivanje sproveo Našid Delalić, a da ga je ondje, prema njegovim riječima, ispitivala osoba koju je identificirao kao Tarahiju. Vrvilo je tvrdio da je tijekom tog događaja udaran i vrijeđan na nacionalnoj osnovi.
U iskazu je opisao i ozljedu iznad gornje usne, za koju je rekao da je nastala kada je tijekom udaranja glavom udario u slavinu.
Sve navedeno predstavlja iskaz svjedoka iznesen pred Sudom, a njegovu vjerodostojnost i dokaznu vrijednost Sud će ocijeniti zajedno s ostalim dokazima u postupku.
„Ljudi su bili pretučeni, krvavi i preplašeni“
Vrvilo je opisao i uvjete u podrumu Muzičke škole. Prema njegovu sjećanju, prostorija je imala oko 50 četvornih metara, bila je vlažna i imala je ograničen dotok svjetlosti kroz dva prozora. U jednom je trenutku, kako je naveo, ondje boravilo između 12 i 14 osoba.
Za obavljanje nužde koristila se kanta, dok su zatočenici spavali na klupama, stolicama koje su spajali i paletama.
„Ljudi unutra su bili pretučeni, krvavi, imali su modrice i tragove, bili su preplašeni“, kazao je Vrvilo opisujući osobe koje je zatekao u prostoriji.
Govorio je i o prehrani, navodeći da su uglavnom dobivali rižu i juhu te da je nakon izlaska iz objekta, prema vlastitoj procjeni, izgubio između 15 i 20 kilograma.
Prisjetio se i vikanja te zapomaganja osoba koje su, prema njegovim riječima, izvođene na ispitivanja. Naveo je i da je u jednom trenutku skupina zatočenika prevezena kombijem do škole na Bilmišću, gdje su zadržani nekoliko sati.
Prema Vrvilovu iskazu, u podrumu Muzičke škole proveo je ukupno 55 dana, nakon čega je prebačen u Kazneno-popravni dom.
Obrana ga ispitivala o okolnostima privođenja
Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana je Vrvilu postavljala pitanja o okolnostima njegova privođenja i dvjema bombama koje su, prema njegovim riječima, pronađene u njegovoj kući.
Svjedok je kazao da sumnja kako su bombe mogle biti podmetnute radi stvaranja razloga za njegovo privođenje. Istaknuo je da, prema njegovu iskazu, prije toga nije imao bombe.
O tim navodima, kao i o ostalim dijelovima svjedočenja, konačnu ocjenu donijet će Sud nakon razmatranja svih relevantnih dokaza.
Ivica Mitrović: „Odveli su nas bez objašnjenja“
Na ročištu je svjedočio i Ivica Mitrović, koji je kazao da je tijekom rata bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane i raspoređen na području Drivuše, na pravcu prema Sarajevu i Zenici.
Prema njegovu iskazu, krajem siječnja 1993. godine do njih su stigle informacije o sukobu u Dusini. Jedne večeri, kako je naveo, pred njihov punkt došao je crveni kombi s četvoricom pripadnika koje je prepoznao kao vojnu policiju 7. muslimanske brigade.
Mitrović je kazao da su im naredili predaju oružja, nakon čega su njega i ostale ukrcali u kombi i odvezli u Zenicu.
„Odveli su nas u Muzičku školu, bez objašnjenja i bez rješenja o lišenju slobode“, opisao je Mitrović okolnosti odvođenja.
Po dolasku u objekt, prema njegovim riječima, u podrumu je već bilo desetak ljudi. Naveo je da je istoga dana odveden na ispitivanje na kat zgrade, gdje su ga ispitivali o zapovjedniku, naoružanju i ulozi Hrvata te o Herceg-Bosni.
Ispitivanje je, prema njegovoj procjeni, trajalo oko pola sata. Nakon njega ispitivan je i njegov rođak Pero Mitrović, koji mu se, kako je naveo, požalio da je tijekom ispitivanja bio udaran po leđima i rebrima.
Mitrović govorio o stanju drugih zatočenika
Svjedok se posebno prisjetio Zvonka Rajića, za kojeg je kazao da je naknadno doveden u Muzičku školu.
Prema Mitrovićevu iskazu, Rajić je pri dolasku bio krvav, u bolovima i jaukao.
„Nismo mu mogli pomoći jer, ako bismo mu pomogli, mi bismo dobili batine“, kazao je Mitrović.
Uvjeti u podrumu, prema njegovu opisu, bili su loši. Za obavljanje nužde koristila se kanta, a zatočenici su dobivali rižu i hranu nalik juhi.
Mitrović je govorio i o događaju trećeg dana boravka, kada je, prema njegovim riječima, nekoliko osoba došlo u prostoriju te udaralo i vrijeđalo zatočenike.
„Svi smo bili u strahu. Udarali su nas i psovali, rukama i nogama“, rekao je svjedok, dodajući da on osobno tada nije bio udaren.
U Muzičkoj školi, prema vlastitom iskazu, proveo je tri dana, nakon čega je s ostalima kombijem prevezen prema Bilmišću.
Na pitanja o osobama koje su ih čuvale i zapovjednoj strukturi Mitrović je odgovorio da nije uspio identificirati osobe koje su sudjelovale u postupanju prema zatočenicima te da nije znao tko su bili zapovjednici.
Osman Hasanagić govorio o organizaciji 7. muslimanske brigade
Treći svjedok, Osman Hasanagić, kazao je da je tijekom rata bio pripadnik Armije BiH, a potom i 7. muslimanske brigade, u kojoj je obavljao pravne poslove.
Prema njegovu iskazu, bio je zadužen za pripremu administrativnih akata potrebnih za funkcioniranje brigade, uključujući pravilnike, odluke i dokumente povezane s disciplinskim postupcima.
Hasanagić je naveo da je zapovjednik 7. muslimanske brigade bio Amir Kubura, dok je Nesib Talić obavljao dužnost pomoćnika za sigurnost. Potvrdio je i da je u sastavu brigade postojala Vojna policija raspoređena u objektu Muzičke škole u Zenici.
Prema njegovim riječima, zapovjednik Vojne policije bio je Jusuf Karalić, kojeg je osobno poznavao.
Međutim, Hasanagić je rekao da mu nije bilo poznato jesu li u Muzičkoj školi bili zatočeni pripadnici hrvatske nacionalnosti.
„Meni osobno nije poznato da li je bilo zarobljenika hrvatske nacionalnosti. Nije mi poznato ni da je zgrada Muzičke škole imala podrum u kojem su navodno bili pritvoreni hrvatski zarobljenici“, kazao je.
Svjedok objasnio svoju ulogu i poslove vojne policije
Hasanagić je potvrdio da je tijekom rata nekoliko puta dolazio u Muzičku školu, ali je naveo da njegovi dolasci nisu bili povezani s eventualnim zatočenicima.
Objasnio je da je kao pravnik postupao po prijavama protiv pripadnika brigade, procjenjivao težinu prekršaja i predlagao nadležnim zapovjednicima odgovarajuće mjere.
„Ovisno o prekršaju, predlagao sam zapovjednicima mjere pritvora ili druge mjere“, kazao je Hasanagić.
Dodao je da su pojedini vojnici, ovisno o okolnostima, mogli biti upućeni u Kazneno-popravni dom, ali nije mogao potvrditi da su se takvi postupci odnosili na osobe koje su navodno bile zatočene u Muzičkoj školi.
Govoreći o Nesibu Taliću, naveo je da se on nakon nekoliko mjeseci više nije nalazio u brigadi, ali nije mogao reći zbog čega je otišao.
Hasanagić je iznio i svoje osobno mišljenje o Jusufu Karaliću, opisujući ga kao dobrog i humanog čovjeka te profesionalca.
Njegovo svjedočenje odnosilo se ponajprije na ustroj i funkcioniranje 7. muslimanske brigade, položaj Vojne policije i poslove koje je obavljao. Istodobno je naveo da nije imao saznanja o eventualnom zatočenju pripadnika hrvatske nacionalnosti u Muzičkoj školi.
Suđenje se nastavlja pred Sudom BiH
Iskazi trojice svjedoka donijeli su različite perspektive o objektu Muzičke škole u Zenici tijekom ratnog razdoblja. Vrvilo i Mitrović govorili su o vlastitim iskustvima zatočenja i uvjetima koje su, prema njihovim riječima, ondje zatekli, dok je Hasanagić iznosio saznanja o organizaciji vojne jedinice i svojim administrativnim dužnostima.
U predmetu „Muzička škola“ četvorica optuženih terete se za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Navodi izneseni tijekom suđenja dio su dokaznog postupka, a o odgovornosti optuženih odlučit će Sud Bosne i Hercegovine nakon razmatranja dokaza i obrane.
