Preminuo je Mate Mišo Kovač, jedan od najvećih i najpopularnijih hrvatskih pjevača zabavne glazbe. Legendarni Šibenčanin, čije su pjesme obilježile generacije, umro je 31. listopada 2026. godine u 86. godini života. Tijekom gotovo šest desetljeća glazbene karijere prodao je više od 20 milijuna nosača zvuka, a pjesme poput „Ostala si uvijek ista“, „Ako me ostaviš“ i „Dalmacija u mom oku“ postale su dio glazbene i kulturne baštine.
Odlaskom Miše Kovača završilo je jedno veliko poglavlje hrvatske glazbene povijesti. Bio je više od pjevača – bio je simbol Dalmacije, Šibenika i Hajduka, izvođač čije su pjesme pjevali stadioni, koncertne dvorane i obitelji okupljene oko radija i televizije.
Njegov prepoznatljivi glas, brkovi, naočale, lančići i podignute ruke postali su zaštitni znak jedne glazbene epohe. Iza njega ostaju deseci hitova i publika koja je njegove pjesme doživljavala kao dio vlastitih životnih priča.
Od šibenskog dječaka do najveće glazbene zvijezde
Mate Mišo Kovač rođen je 16. srpnja 1941. godine u Šibeniku, u vrijeme talijanske okupacije. Odrastao je u ulici iz koje su potekle još dvije velike glazbene osobnosti – Vice Vukov i Arsen Dedić. S Dedićem će mnogo godina poslije snimiti duet „Mi smo lišće s iste grane“.
Za glazbu se zainteresirao već sa šesnaest godina, nakon što je čuo nastup šibenskog pjevača Ljube Lučeva. Završio je srednju industrijsku školu za tapetara, a prvi veći uspjeh ostvario je 1961. godine na natjecanju „Prvi glas Šibenika“, gdje je podijelio prvo mjesto s Mirkom Vukšićem.
Kao nagradu odabrao je singl Elvisa Presleyja, glazbenika koji će imati velik utjecaj na njegovu glazbenu karijeru.
Jugoton i početak velike karijere 1964. godine
Nakon odsluženja vojnog roka u Beogradu, Mišo se preselio u Zagreb. Na jednom natjecanju u Karlovcu izveo je pjesmu „I Can’t Stop Loving You“ Raya Charlesa i privukao pozornost glazbenih producenata.
Prvi neslužbeni nastup imao je u jesen 1964. godine u zagrebačkoj Gradskoj kavani, a iste je godine potpisao ugovor s diskografskom kućom Jugoton.
Njegova prva ploča bila je prepjev pjesme Raya Charlesa „Ne mogu prestati da te volim“.
Uspon je bio iznimno brz. Već 1965. nastupio je na Melodijama Jadrana, a veliki proboj ostvario je pjesmom „Više se nećeš vratiti“ iz 1969. godine, koju je skladao tada mladi Đorđe Novković.
Singl je prodan u gotovo 190.000 primjeraka i postao druga najprodavanija Jugotonova ploča te godine. S pet ploča prodanih u više od 250.000 primjeraka, Mišo je 1969. proglašen najprodavanijim pjevačem te diskografske kuće.
Suradnja s Đorđem Novkovićem obilježit će velik dio njegove karijere i trajati sve do skladateljeve smrti 2007. godine.
„Proplakat će zora“, brkovi i pjesme koje su postale bezvremenske
Pobjedom na Splitskom festivalu 1971. godine s pjesmom „Proplakat će zora“ Mišo Kovač učvrstio je status najveće pjevačke zvijezde tadašnje Jugoslavije.
Iste godine doživio je tešku prometnu nesreću kod Zadra. Nakon nesreće ostao mu je ožiljak iznad gornje usne, a brkovi koje je pustio kako bi ga prikrio postali su njegov prepoznatljivi zaštitni znak.
Godinu poslije, tijekom boravka u New Yorku, gledao je nastup Elvisa Presleyja u Madison Square Gardenu. Poseban dojam na njega ostavila je izvedba pjesme „My Way“. Desetljećima kasnije, u razgovoru s Aleksandrom Stankovićem, taj je trenutak opisao riječima da se tada „pjesma spojila s nebom“.
Uslijedile su godine velikih uspjeha, festivala, rasprodanih koncerata i pjesama koje su postale dio života milijuna ljudi.
Među njegovim najpoznatijim pjesmama posebno se izdvajaju:
- „Ostala si uvijek ista“
- „Ako me ostaviš“
- „Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim“
- „Sutra mi sude“
- „Odavno više ne plačem zbog tebe“
- „Ti si pjesma moje duše“
- „Proplakat će zora“
- „Dalmacija u mom oku“
- „Poljubi zemlju“
- „Svi pjevaju, ja ne čujem“
Pet puta proglašen je pjevačem godine, a 1989. godine i osobom godine u Jugoslaviji.
Okušao se i u glumi. Godine 1972. nastupio je uz Radu Šerbedžiju u filmu „Poslijepodne jednog fazana“.
Obiteljske tragedije koje su obilježile njegov život
Iza velikih glazbenih uspjeha krio se i život obilježen teškim osobnim tragedijama.
Mišo Kovač ženio se tri puta. Njegove supruge bile su Ljubica Komadina, Anita Baturina, bivša Miss Jugoslavije, s kojom je dobio sina Edija i kćer Ivanu, te Lidija Pintarić, s kojom je proveo posljednje desetljeće života.
Najveći udarac doživio je 1992. godine, kada mu je u Zagrebu pod nerazjašnjenim okolnostima smrtno stradao šesnaestogodišnji sin Edi.
Nakon te tragedije održao je veliki koncert na splitskom Poljudu pod nazivom „Noć svijeća“. Pred oko 50.000 ljudi pjevao je u spomen na sina, a nakon koncerta objavio je kako više neće nastupati.
U tom teškom razdoblju izgubio je i majku te mlađeg brata.
Nakon dugotrajne borbe s depresijom, u siječnju 1999. godine pokušao je počiniti samoubojstvo pucajući sebi u prsa. Preživio je, a upravo je povratak glazbi postao važan dio njegova novog životnog poglavlja.
Povratak na scenu i Porin za životno djelo
Unatoč svemu što je proživio, Mišo se vratio publici. Održao je koncert u zagrebačkom Domu sportova, snimao nove albume i nastavio nastupati.
Ponovno je pobijedio na Splitskom festivalu, a iz njegova povratničkog razdoblja posebno se izdvojila pjesma „Dalmatino“, koja je s vremenom postala svojevrsna glazbena himna Dalmacije.
Snimio je i duete s kćeri Ivanom, a njegov povratak pokazao je koliko je snažna bila povezanost s publikom.
Godine 2012. dodijeljen mu je Porin za životno djelo, kao priznanje za izniman doprinos hrvatskoj glazbi.
Tijekom gotovo šest desetljeća karijere prodao je više od 20 milijuna ploča i drugih nosača zvuka, čime je ostavio diskografski trag kakav je rijetko tko dosegnuo na ovim prostorima.
Mišo Kovač i politika: Od političkih izjava do svjedočenja u slučaju Fimi Media
Mišo Kovač tijekom života nije bio izvan političkih zbivanja.
Uoči prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj dao je izjavu za Nedjeljnu Dalmaciju: „Ako ovi dođu na vlast, za mene ovdje više nema mjesta“, misleći na HDZ.
Kasnije je nastupao za tu stranku i bio u prijateljskim odnosima s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom.
Njegovo ime pojavilo se i u sudskom postupku protiv bivšeg premijera Ive Sanadera u aferi Fimi Media. Svjedočio je o nastupima tijekom HDZ-ovih izbornih kampanja, a tužiteljstvo je tvrdilo da su pojedini nastupi plaćani novcem iz crnih fondova stranke, koji mu je isplaćivao Mladen Barišić.
Kovač je svoje sudjelovanje u kampanjama objašnjavao i odlukom sina Edija, koji je bio član HDZ-a od 1990. godine.
Kako ćemo pamtiti Mišu Kovača?
Postoji jedna slika koja će zauvijek ostati povezana s Mišom Kovačem: prepoznatljive naočale, brkovi, lančići i podignute ruke, dok mikrofon spušta, a tisuće ljudi pjevaju njegove pjesme umjesto njega.
Bio je jedan od rijetkih izvođača koji su mogli povezati različite generacije. Njegove pjesme nisu pripadale samo pozornici, nego obiteljskim okupljanjima, ljubavima, rastancima, navijačkim tribinama i uspomenama.
Njegova povezanost s Hajdukom i Splitom bila je posebna, a Poljud je često bio mjesto na kojem se najbolje vidjelo koliko ga je publika voljela.
Odlazak Miše Kovača zato nije samo odlazak velikog pjevača. To je oproštaj od glazbenika čije su pjesme postale dio kolektivnog sjećanja i identiteta Dalmacije i Hrvatske.
Više od 20 milijuna prodanih nosača zvuka, brojne festivalske pobjede, Porin za životno djelo i bezbroj pjesama koje će se nastaviti pjevati svjedoče o veličini njegova glazbenog nasljeđa.
Mišo Kovač otišao je, ali njegove pjesme ostaju.
