Čiji je Bobovac? Fra Robert Jolić o bosanskim kraljevima, kraljici Katarini i povijesnim prijeporima
Čiji je Bobovac i kome pripada baština srednjovjekovne Bosne? To je pitanje koje već godinama izaziva rasprave u Bosni i Hercegovini, a posebno dolazi do izražaja u vrijeme tradicionalne Molitve za domovinu na starom kraljevskom gradu Bobovcu. Fra Robert Jolić, povjesničar i član Hercegovačke franjevačke provincije, u razgovoru govori o povijesnom značaju Bobovca, bosanskim kraljevima, kraljici Katarini Kosači-Kotromanić i različitim tumačenjima srednjovjekovne prošlosti.
Prema njegovu mišljenju, Bobovac je prije svega baština katolika koji se danas nacionalno izjašnjavaju kao Hrvati, ali i šira baština svih ljudi koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom domovinom. U razgovoru se osvrnuo i na politička tumačenja povijesti te na pitanje može li Bobovac postati mjesto na kojem će mladi učiti o srednjovjekovnoj Bosni.
Tko je fra Robert Jolić?
Fra Robert Jolić član je Hercegovačke franjevačke provincije. Rođen je u Tomislavgradu 14. travnja 1967. godine. Gimnaziju je završio u Visokom, a bogoslovni studij pohađao je u Sarajevu, Zagrebu i Grazu.
Doktorirao je hrvatsku povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u veljači 2009. godine. Obnaša službu gvardijana u Konjicu te je arhivar Hercegovačke franjevačke provincije. Urednik je znanstvenog časopisa Hercegovina franciscana, a objavio je brojne povijesne studije i članke te sudjelovao na znanstvenim skupovima.
Molitva za domovinu na Bobovcu već godinama izaziva rasprave
Uz obljetnicu smrti bosanske kraljice Katarine Kosače-Kotromanić, na starom kraljevskom gradu Bobovcu već se više od dva desetljeća održava Molitva za domovinu. Uz taj događaj vežu se i dugotrajne rasprave o povijesnom nasljeđu Bobovca te o načinu na koji se srednjovjekovna povijest tumači u suvremenom političkom i nacionalnom kontekstu.
Na pitanje kako kao povjesničar gleda na te prijepore, fra Robert Jolić odgovara da ne vidi ništa sporno u molitvi za Bosnu i Hercegovinu.
„Osobno ne vidim ništa sporno u Molitvi za domovinu na Bobovcu. Jer to je molitva za domovinu Bosnu i Hercegovinu“, ističe Jolić, dodajući kako smatra da bi i pripadnici drugih vjerskih zajednica ondje mogli moliti za svoju domovinu.
Istodobno upozorava da se povijest često promatra kroz suvremene političke interese, što, prema njegovu mišljenju, otežava objektivno sagledavanje prošlosti.
Čiji je Bobovac? Fra Robert Jolić iznio svoje viđenje
Na pitanje kome pripada Bobovac, fra Robert Jolić odgovara da je riječ o baštini svih koji podržavaju Bosnu i Hercegovinu, ali posebno ističe katoličku povezanost sa srednjovjekovnim Bosanskim Kraljevstvom.
Bobovac je bio jedno od važnih sjedišta bosanskih vladara, banova i kraljeva. Njegov značaj nadilazi suvremene političke i nacionalne rasprave, a način na koji se ta baština predstavlja i tumači i danas je predmet različitih pogleda.
Jolić pritom iznosi svoje tumačenje vjerske i povijesne pripadnosti srednjovjekovnih vladara i stanovništva te se protivi interpretacijama prema kojima se srednjovjekovna Bosna može prikazivati kao isključiva prethodnica samo jedne današnje nacionalne zajednice.
Govoreći o suvremenim identitetima i srednjovjekovnim izvorima, upozorava da se povijesni pojmovi ne bi trebali poistovjećivati s današnjim nacionalnim kategorijama bez odgovarajućeg konteksta.
Što povijesni izvori govore o stanovništvu srednjovjekovne Bosne?
U razgovoru se Jolić osvrće i na rasprave o bosanskim krstjanima, srednjovjekovnoj vjerskoj zajednici čije se podrijetlo i odnos prema drugim kršćanskim zajednicama često spominju u raspravama o povijesti Bosne i Hercegovine.
Kao primjer navodi podatke iz osmanskog deftera iz 1469. godine za područje današnjeg Konjica. Pozivajući se na knjigu dr. Jusufa Mulića Konjic i njegova okolina u vrijeme osmanske vladavine iz 2001. godine, navodi da je na promatranom području bilo 1.860 kršćanskih obitelji, 428 samaca i jedna muslimanska obitelj, dok je među kršćanskim obiteljima 35 bilo označeno kao krstjanske.
Jolić te podatke koristi kako bi osporio tumačenja prema kojima su bosanski krstjani činili većinu stanovništva srednjovjekovne Bosne. Njegove zaključke o vjerskoj strukturi stanovništva i povijesnom kontinuitetu potrebno je promatrati u kontekstu šire historiografske rasprave i relevantnih izvora.
Fra Robert Jolić: Povijest ne smije biti službenica politike
Jedna od glavnih tema razgovora jest odnos povijesti i politike. Jolić smatra da povijesna istraživanja ne bi smjela biti podređena interesima političkih elita niti se koristiti za opravdavanje unaprijed zadanih nacionalnih narativa.
Prema njegovu mišljenju, stvaranje i razvoj suvremenih nacionalnih identiteta legitiman je proces, ali se taj proces ne bi trebao oslanjati na selektivno tumačenje ili prilagođavanje povijesnih izvora.
Upozorava i na opasnost od toga da se srednjovjekovna prošlost prikazuje isključivo kroz današnje nacionalne kategorije. Takav pristup, smatra, može dodatno produbiti nesuglasice umjesto da doprinese razumijevanju zajedničke povijesti.
Jolić se pritom kritički osvrće na osmansko osvajanje Bosanskog Kraljevstva i posljedice koje je ono, prema njegovu tumačenju, ostavilo na stanovništvo. U svojim odgovorima naglašava stradanja kršćanskog stanovništva, uništavanje vjerskih objekata i sudbinu posljednjeg bosanskog kralja.
Riječ je o njegovim povijesnim ocjenama, koje treba razmatrati uz širi kontekst osmanskog razdoblja i različita historiografska tumačenja.
Rasprave o tome kome pripada srednjovjekovna Bosna
Jolić se u razgovoru osvrće i na tvrdnje da su današnji Bošnjaci jedini ili glavni nasljednici srednjovjekovne Bosne. Takva tumačenja smatra politički i povijesno problematičnima te ističe da Bosna i Hercegovina pripada svim svojim konstitutivnim narodima.
„Ova zemlja pripada njezinim konstitutivnim narodima: Bošnjacima, Hrvatima i Srbima“, poručuje Jolić, upozoravajući da predstavljanje države kao isključivog vlasništva samo jedne nacionalne zajednice može dodatno produbiti postojeće podjele.
U tom kontekstu govori i o različitim načinima na koje se u javnom prostoru prikazuju srednjovjekovni vladari, simboli i povijesni dokumenti. Posebno ističe važnost cjelovitog prikazivanja povijesnih izvora, bez izostavljanja dijelova koji bi mogli biti važni za razumijevanje njihova izvornog značenja.
Kao primjer navodi Povelju bana Kulina i zaziv Presvetoga Trojstva na njezinu početku, za koji smatra da je važan za razumijevanje vjerskog konteksta dokumenta.
Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić i njezina povijesna baština
U razgovoru se posebno mjesto posvećuje kraljici Katarini Kosači-Kotromanić, jednoj od najpoznatijih osoba povezanih s posljednjim razdobljem srednjovjekovnoga Bosanskog Kraljevstva.
Jolić podsjeća na njezinu povezanost s franjevačkom tradicijom i na činjenicu da je pokopana u rimskoj crkvi Santa Maria in Aracoeli. Smatra da se njezina ostavština ne može svesti samo na lokalnu pučku predaju, nego da je treba promatrati i kroz povijesne dokumente te crkvenu i franjevačku memoriju.
Govoreći o kraljici Katarini, Jolić povlači usporedbu između njezine oporučne želje i suvremenih političkih izjava o Bosni i Hercegovini. Pritom iznosi kritiku ideje da bi bilo koji pojedinac ili politički akter mogao državu smatrati vlastitim nasljedstvom i njome raspolagati kao privatnom imovinom.
Može li Bobovac postati mjesto na kojem će mladi učiti o povijesti?
Na kraju razgovora otvara se pitanje može li Bobovac postati mjesto sustavnog učenja o srednjovjekovnoj Bosni i njezinoj državnosti.
Jolić smatra da Bobovac ima potencijal biti važno mjesto povijesnog obrazovanja, pod uvjetom da se prošlost predstavlja na temelju izvora i bez prilagođavanja političkim potrebama.
Osvrćući se na mišljenje povjesničara Husnije Kamberovića da je etnizacija povijesnih lokaliteta jedan od razloga zbog kojih Bobovac nije postao šire prihvaćeno mjesto učenja o zajedničkoj prošlosti, Jolić kaže da se načelno može složiti s takvim pristupom.
Govoreći o simbolu ljiljana, koji se povezuje sa srednjovjekovnim bosanskim vladarima, ističe da je riječ o povijesnom heraldičkom znaku čije je suvremeno političko značenje utjecalo na to kako ga pojedine zajednice doživljavaju.
Zaključno, Jolić smatra da bi Bobovac mogao postati prostor na kojem bi mladi učili o povijesti svoje zemlje, ali naglašava da je za to potrebno izbjeći selektivno prikazivanje prošlosti i nastojati povijesne događaje razumjeti u njihovu vremenu i kontekstu.
Rasprava o Bobovcu tako ostaje dijelom šireg pitanja kako Bosna i Hercegovina tumači svoju srednjovjekovnu prošlost i kako se povijesna baština može očuvati kao predmet istraživanja, obrazovanja i dijaloga.
