# Tragedija iz 1993. koja ne blijedi: Njene riječi danas odzvanjaju jače nego ikad

- Link: https://kockicetv.ba/tragedija-iz-1993-koja-ne-blijedi-njene-rijeci-danas-odzvanjaju-jace-nego-ikad/
- Published: 2026-04-22T06:37:15+00:00
- Author: REDAKCIJA

**Potresno svjedočanstvo Serafine Lauš, Hrvatice iz Travnika, ponovno je uzdrmalo
javnost nakon vijesti o njezinoj smrti 16. travnja 2026. godine.**

Tijekom domovinskog rata u BiH doživjela je nezamisliv gubitak – u napadima tzv.
Armije BiH početkom lipnja 1993. ubijeni su njezin suprug Ivica te sinovi Dragun,
Fabijan i Miroslav.

##  “Susjed mi je ubio dijete…”

Njezine riječi ostaju kao trajni podsjetnik na strahote rata: “Nisam znala da će
moj susjed, koji je živio preko puta, ubiti moje dijete…”

Ova rečenica, kratka ali razorna, postala je simbol tragedije koja je pogodila brojne
obitelji u Središnjoj Bosni. Njena tragedija sinonim je za patnju brojnih hrvatskih
majki u središnjoj Bosni, o čijim bolima i gubitcima nitko ne govori, ne zanima 
niti jedan sud.

##  11 mjeseci u logoru – borba za život i dostojanstvo

Nakon gubitka obitelji, Serafina je provela čak 11 mjeseci u logorima, dijeleći 
sudbinu brojnih civila tog vremena.

Unatoč svemu što je prošla, ostala je glas istine, svjedočeći o:

 * patnji i gubitku
 * vjeri i oprostu
 * potrebi za istinom i pravdom

Iako je govorila o odgovornima za zločin, pravdu – kako je sama isticala – nikada
nije dočekala.

##  Simbol stradanja i snage

Serafina Lauš danas se pamti kao simbol stradanja Hrvata katolika u Središnjoj Bosni,
ali i kao primjer nevjerojatne snage žene i majke.

Njezino svjedočanstvo, snimljeno u svibnju 2025. godine, ostaje trajni zapis:

 * boli koju je nosila
 * dostojanstva koje nije izgubila
 * nade koju je prenosila drugima

##  Odlazak koji je ponovno otvorio rane

Vijest o njezinoj smrti ponovno je otvorila teške uspomene na ratna stradanja i 
podsjetila na mnoge priče koje još uvijek čekaju pravdu.

 Njezine riječi i svjedočanstvo ostaju – kao opomena, ali i kao poziv da se istina
nikada ne zaboravi.