# Kakanj 1993.: Dan kada su tisuće Hrvata napustile svoje domove

- Link: https://kockicetv.ba/kakanj-1993-dan-kada-su-tisuce-hrvata-napustile-svoje-domove/
- Published: 2026-08-10T06:50:11+00:00
- Author: REDAKCIJA

**Općina Kakanj prije rata bila je jedna od sredina u Bosni i Hercegovini s brojnom
hrvatskom zajednicom. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na području tadašnje
općine Kakanj živjelo je 16.556 Hrvata, odnosno 29,6 posto stanovništva.**

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, broj Hrvata u Kaknju smanjen je na **
2.973**, odnosno 7,9 posto stanovništva.

To znači da je između dva popisa broj stanovnika hrvatske nacionalnosti smanjen 
za **13.583 osobe**, odnosno oko **82 posto**.

Demografski pad hrvatskog stanovništva povezuje se s ratnim zbivanjima tijekom 1992.
i osobito 1993. godine, kada je došlo do progona, raseljavanja, stradanja civila
i pripadnika HVO-a te uništavanja brojnih hrvatskih sela i vjerskih objekata.

### Kraljeva Sutjeska – jedno od najvažnijih središta hrvatske baštine

Posebno mjesto u povijesti kakanjskih Hrvata zauzima **Kraljeva Sutjeska**, poznata
po franjevačkom samostanu i crkvi sv. Ivana Krstitelja.

Samostan predstavlja jedno od važnih središta hrvatske katoličke i kulturne baštine
u Bosni i Hercegovini. U njegovoj knjižnici čuva se vrijedna zbirka starih knjiga,
uključujući 31 inkunabulu, dok se u arhivu nalazi velik broj povijesnih dokumenata.

Područje Kraljeve Sutjeske povezano je i s poviješću srednjovjekovne Bosne i dinastije
Kotromanića. U neposrednoj blizini nalazi se kraljevski grad Bobovac, jedno od najvažnijih
srednjovjekovnih utvrđenja u Bosni.

Upravo zbog toga stradanje hrvatskog stanovništva u kakanjskom kraju tijekom rata
nije bilo samo demografsko pitanje nego je obuhvatilo i uništavanje ili oštećivanje
dijela višestoljetne katoličke i hrvatske kulturne baštine.

## Lipanj 1993. – prekretnica za Hrvate u Kaknju

Prema svjedočenjima i dostupnim zapisima o ratnim događajima, lipanj 1993. predstavlja
jednu od ključnih točaka stradanja hrvatskog stanovništva na području Kaknja.

Već prije otvorenih sukoba HVO-a i Armije BiH zabilježeni su pojedinačni incidenti,
ubojstva i pritisci na hrvatsko stanovništvo.

Dana **8. lipnja 1993.** došlo je do napada na područja u kojima su živjeli Hrvati,
a sljedećih dana sukobi su se proširili na više hrvatskih sela.

Posebno težak trenutak dogodio se **13. lipnja 1993.**, kada je došlo do masovnog
egzodusa hrvatskog stanovništva iz kakanjskog kraja.

Prema svjedočenju tadašnjeg kakanjskog župnika mons. Petra Jukića, tisuće ljudi 
napustile su svoje domove i krenule prema Varešu.

„Za jedan dan – nestao je narod.“

Tako je Jukić opisao događaje 13. lipnja 1993. godine, ističući da su žene, djeca
i starci napuštali svoje domove i kretali prema Varešu.

## Tisuće Hrvata napustile su Kakanj

Prema svjedočenjima koja se navode u literaturi o stradanju kakanjskih Hrvata, oko**
10.000 ljudi** krenulo je prema Varešu.

Dio stanovništva nije uspio krenuti prema Varešu te je utočište pronašao pod zaštitom
međunarodnih snaga.

Jukić je opisivao kako je nakon egzodusa u samom Kaknju ostao znatno manji broj 
Hrvata nego prije početka napada.

Istodobno su hrvatska sela bila opljačkana, a brojni objekti spaljeni ili uništeni.

Prema podacima navedenima u izvorima koje koristi ovaj tekst, **22 hrvatska sela
potpuno su uništena, dok je još 12 teško oštećeno**.

Navodi se i da je oko **1.200 hrvatskih kuća i gospodarskih objekata** spaljeno 
ili minirano, dok je oko 1.500 objekata opljačkano.

## Stradanja civila i pripadnika HVO-a

Prema podacima koje navodi Davor Marijan sa suradnicima, tijekom rata na području
općine Kakanj zabilježeno je stradanje **68 Hrvata** u kontekstu ratnih zločina.

Drugi izvori i svjedočanstva navode veće ukupne brojke hrvatskih žrtava, ovisno 
o metodologiji i tome uključuju li se civili, pripadnici HVO-a, nestale osobe i 
osobe stradale u različitim fazama rata.

Među događajima koji se navode u kronologijama stradanja posebno se ističe **13.
lipnja 1993.**, kada su zabilježena ubojstva hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika
HVO-a na više lokacija.

U kronologijama se spominju područja **Kraljeve Sutjeske, Ričice, Drenovnika, Kovača,
Bradarića, Slapnice, Teševa, Ljeske i Balića**.

Važno je naglasiti da se pojedinačne brojke i opisi događaja razlikuju među izvorima,
zbog čega ih treba promatrati u kontekstu konkretnih dokumenta, svjedočenja i istraživanja.

## Hrvatska sela ostala prazna

Nakon ratnih događaja brojna hrvatska sela u kakanjskoj općini ostala su bez većeg
dijela stanovništva.

U izvorima se navode sela:

 * Vidići
 * Juke
 * Strijetež
 * Božići
 * Balići
 * Ružići
 * Žitelj
 * Teševo
 * Kovači
 * Bradarići
 * Grmače
 * Ričica
 * Lozančići
 * Žugoj
 * Brnj
 * Gornji Banjevac
 * Crnač

Za dio sela karakteristične su bile posljedice ratnih razaranja, pljačke, paljenja
i miniranja.

Mnogi stanovnici koji su tijekom rata napustili Kakanj nisu se vratili.

Prema navodima iz izvora korištenih u ovom tekstu, od više od 13.000 prognanih Hrvata
vratilo se oko **3.000 ljudi**.

## Logori i zatočenja hrvatskih civila

Posebno poglavlje predstavljaju zatočenja hrvatskih civila i pripadnika HVO-a.

U Kaknju i okolici spominju se lokacije poput **motela Sretno, zgrade direkcije 
Rudnika i sportske dvorane**, koje su prema svjedočenjima služile za zatočenje.

U različitim izvorima postoje različiti podaci o broju zatočenih osoba i karakteru
pojedinih lokacija, pa ih je potrebno promatrati zasebno.

Svjedočanstva bivših zatočenika govore o fizičkom i psihičkom maltretiranju, ponižavanju
i teškim uvjetima zatočenja.

Jedan od često spominjanih objekata jest motel Sretno, koji se u svjedočenjima i
dokumentima povezuje sa zatočenjem Hrvata tijekom 1993. godine.

## Stradanje katoličkih crkava i kapelica

Ratna zbivanja nisu poštedjela ni katoličke vjerske objekte.

Prema navodima iz izvora o stradanju kakanjskih Hrvata, oštećene, opljačkane ili
uništene bile su pojedine crkve i kapelice u više hrvatskih sela.

Spominju se objekti u:

 * Haljinićima
 * Vukanovićima
 * Banjevcu
 * Bjelevićima
 * Brnju
 * Crnaču
 * Jukama
 * Mandovini
 * Grmačama
 * Pavlovićima

Za katoličku zajednicu to je predstavljalo dodatni udar jer su crkve, kapelice i
župne kuće bile ne samo mjesta bogoslužja nego i važna središta društvenog života
hrvatskog stanovništva.

## Svjedočenje župnika Petra Jukića

Jedno od važnih svjedočanstava o događajima u Kaknju 1993. godine ostavio je tadašnji
župnik mons. Petar Jukić.

Govoreći o događajima u lipnju 1993., opisao je kako su tisuće ljudi napustile svoje
domove i krenule prema Varešu.

Posebno je naglašavao da su prije otvorenog sukoba postojali brojni incidenti i 
rastuće nepovjerenje između zajednica.

Jukić je pritom isticao i da su prije rata mnogi Hrvati i Muslimani u Kaknju živjeli
u dobrim međusobnim odnosima, bili susjedi i prijatelji.

Njegovo svjedočenje zato istodobno govori o ratnom stradanju, ali i o dramatičnom
prekidu dotadašnjeg zajedničkog života.

## Pitanje odgovornosti za zločine

Za razumijevanje ratnih događaja u Kaknju posebno je važno razlikovati **činjenice
utvrđene pravomoćnim presudama** od navoda iz svjedočenja, publikacija i podnesenih
kaznenih prijava.

U javnosti su godinama iznošene tvrdnje o odgovornosti pojedinih vojnih i političkih
struktura za progone, ubojstva i uništavanje imovine.

Međutim, sama činjenica da je protiv neke osobe podnesena kaznena prijava **ne znači
da je osoba pravomoćno proglašena krivom**.

Takav pristup posebno je važan kod osjetljivih tema ratnih zločina, gdje se odgovornost
mora utvrđivati na temelju dokaza i odluka nadležnih sudova.

## Kakanj danas: demografske posljedice koje su ostale

Najvidljivija posljedica rata jest demografska promjena.

Od **16.556 Hrvata 1991. godine**, prema popisu iz 2013. ostalo je **2.973**.

Pad od približno 82 posto pokazuje koliko su rat, progoni i migracije promijenili
nacionalnu strukturu kakanjskog kraja.

Iza statistike ostaju tisuće obiteljskih priča – napuštene kuće, uništena sela, 
izgubljeni članovi obitelji, nestali, zatočeni i prognani.

Zato se povijest kakanjskih Hrvata 1992. i 1993. godine ne može svesti samo na brojke.

To je priča o zajednici koja je stoljećima živjela na prostoru središnje Bosne, 
o ratnom stradanju i raseljavanju, ali i o pokušajima povratka i očuvanja identiteta.

# Kakanj 1993. ostaje otvorena stranica povijesti

Trideset i više godina nakon rata, događaji u Kaknju i dalje su tema brojnih svjedočenja,
knjiga, istraživanja i sjećanja obitelji žrtava.

Posebno mjesto u toj memoriji imaju **Kraljeva Sutjeska, hrvatska sela kakanjskog
kraja i Vareš**, kamo je tijekom rata otišao velik broj prognanih Hrvata.

Očuvanje sjećanja ne znači samo nabrajanje stradalih i uništenih sela. Podrazumijeva
i sustavno istraživanje arhiva, svjedočenja preživjelih, sudskih predmeta i ratnih
dokumenata.

**Kakanj 1993. zato ostaje jedna od važnih tema za razumijevanje stradanja i demografskih
promjena Hrvata u srednjoj Bosni.**