Tridesetjednogodišnjoj Marijani to su jedine uspomene na dan kada se, usred rata, rodila u improviziranom porodilištu u Novom Travniku, gradu u Srednjoj Bosni.
“Ima ljudi koji su se rodili na putu do bolnice, ili čak u kući. Ja sam ti se rodila u atomskom skloništu”, kaže ona.
Nekoliko sati nakon njenog rođenja, babica je u školsku svesku upisala da je u 9.30 sati rođena djevojčica teška 3,7 kilograma.
Taj podatak iz ratnog protokola kasnije joj je poslužio da i zvanično bude upisana u matičnu knjigu i dobije rodni list.
“Roditelji su mi pričali da taj dan nije bilo struje, da se taj dan pucalo i da su sijevale granate. Dobro da imam i tu jednu fotografiju”, ispričala je Marijana za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Foto/SlobodnaEvropa
“Zastava’ do porodilišta
Tokom rata devedesetih, dok su se vodile borbe između Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Novi Travnik je bio podijeljen na bošnjački i hrvatski dio grada.
Više od stotinu mladih iz Marijanine generacije rodilo se u improviziranom porodilištu koje je bilo prostorijica, smještena uz atomsko sklonište.
“Kad sam saznala da sam trudna, rat je bio tek na pragu i naivno sam pomislila da će završiti dok dođe vrijeme za porod. No, rodila sam u najvećem jeku”, ispričala je za RSE Sanja Fišić, Marijanina mama.
Prisjećajući se 10. augusta 1993, kaže da u porodilištu, osim stola i kreveta, nije bilo više ničega.
Najbliža bolnica bila je udaljena manje od deset kilometara, u naselju Nova Bila u improviziranim prostorijama, a potom i u crkvi, ali put do nje bio je opasan.
“U to vrijeme imali smo Zastavu GTL 55 i dva-tri litra goriva koje smo čuvali da me muž doveze do rađaone i vrati. Naravno da me je bilo strah, jer znaš da nema nikakvih uređaja i da ne možeš nigdje”, kaže Sanja.
Sve je babica sama radila i vrlo brzo sam se porodila. Moja kćerka, rođena u atomskom skloništu, bila je spremna i obučena, kao u normalnim okolnostima”, dodaje.
Porodi uz svijeću
Improvizirano porodilište bilo je smješteno u prostoriji uz atomsko sklonište, a radilo je od juna 1993. do proljeća 1994. i njegova jedina uposlenica bila je babica Milosava Dunđer.
“Mislila sam kratko će trajati, ali, vraga, ostali smo tu gotovo godinu. Bez struje i vode. Žene su se često porađale uz svijeću, a kad nije bilo ni njih pravila sam one uljanice”, prisjeća se ova penzionerka.
U to vrijeme 43-godišnjakinja, s bogatim radnim iskustvom iz bolnice u Travniku, u nedostatku ginekologa, bila je zadužena za sve.
“Bilo je teških poroda, ali žene su mi bezgranično vjerovale. Pregledam ih, imam samo svoje ruke i drvenu slušalicu. Vješto sam skrivala strah, znajući da ga ne smijem prenijeti na njih. Kad sve završi, ponekad tri dana nisam mogla doći sebi”, kaže Milosava.
U porodilištu je danonoćno boravila. U svesci, koju i danas čuva, ubilježeno je oko 290 poroda u ratnom periodu, od kojih je oko polovice bilo u porodilištu u blizini atomskog skloništa.
“Žene sam tu nakon poroda zadržavala par sati, a onda im dam injekciju i idu kući. Uzimala sam im adresu i poslije obilazila, tako da sam ih imala pod kontrolom”, priča ona.
Prisjeća se da je početkom oktobra 1993. imala šest poroda za 24 sata. Samo u izuzetno rizičnim situacijama pacijentice su, kako kaže, bile prevožene u bolnicu u Novu Bilu.
“Sjećam se jednog, u pola tri ujutro. Suprug je držao svijeću, jer struje nije bilo, a nije imao ko drugi. Pitam ga: ‘Smiješ li’, a on kaže: ‘Šta ću, ako moram’. I držao je”, kaže Milosava.
Atomsko rock sklonište
Atomsko sklonište, u čijem kompleksu su bile prostorije s ambulantom i porodilištem, izgrađeno je 1984., u vrijeme kada su se slična skloništa gradila širom bivše Jugoslavije.
Smješteno je iza velikih prozora i staklenih vrata, tako da izvana ništa ne upućuje da se nalazi u zgradi, dok u projektu za izgradnju stoji da se radi o skloništu i disco klubu.“Kao može se koristi kao sklonište, a naziv mu je disco klub da ne bi kazali da je to atomsko sklonište, jer se to čuvalo u tajnosti. U to vrijeme Hladnog rata”, objašnjava kroz smijeh Josip Mlakić, predsjednik Mjesne zajednice Bare.
Nakon 90-ih, sklonište je bilo decenijama potpuno zaboravljeno i zapušteno, a lokalna vlast ga je prije dvije godine ustupila za Mjesnoj zajednici.
Mlakić ističe da je prostor bio potpuno devastiran, a uslijedili su mjeseci volonterskog čišćenja.
“Prljavo, zapušteno i smrdljivo. Problemi s kanalizacijom, voda, štakori. Ovaj prostor je bio zaboravljen, a sad je on ponovo oživio”, ističe on za RSE.
Zajedno s grupom entuzijasta pokrenuo je uređenje, s ciljem da napravi prostor za koncerte, druženja, izložbe i predstave.Prvi bend koji je u maju nastupio bio je, simbolično, hrvatski rock bend Atomsko sklonište, s frontmenom Brunom Langerom.
“Atomci su tad rekli da za 47 godina, koliko sviraju, nikad nisu svirali u atomskom skloništu”, ističe Mlakić.
Cijeli članak.pročitajte na portalu Slobodna Evropa.
