# Čitanje Mlaćinog ratnog dnevnika izazvalo potresne reakcije u sudnici

- Link: https://kockicetv.ba/citanje-mlacinog-ratnog-dnevnika-izazvalo-potresne-reakcije-u-sudnici/
- Published: 2025-12-03T15:50:10+00:00
- Author: REDAKCIJA

**Dio prisutnih u sudnici pratio je čitanje ratnog dnevnika Dževada Mlaće ne skrivajući
emocije, svjesni da su u pitanju zapisi čovjeka koji je, prema optužbama, odlučivao
o sudbini njihovih najbližih. Najteže im je palo slušati dijelove u kojima Mlaćo
zarobljene Hrvate, kasnije likvidirane, opisuje kao ekstremiste.**

Jedna od najšokantnijih rečenica u dnevniku glasi:

**“Zvanično ne smijemo imati zarobljenika, tajno ekstremni dio da se likvidira.”**

Prema tužiteljstvu, ova rečenica potvrđuje da je Mlaćo, kao predsjednik Ratnog predsjedništva
Bugojna, imao ključnu ulogu u organiziranju odvođenja i likvidacije hrvatskih ratnih
zarobljenika u ljeto i jesen 1993. godine.

## **Tužitelj izdvojio dodatne dokaze iz ratnog dnevnika**

Na suđenju pred Sudom BiH tužitelj Mladen Vukojičić izdvojio je još nekoliko rečenica
iz Mlaćina dnevnika. U zapisu od 22. srpnja 1993., nastalom nakon 15. izvanredne
sjednice, Mlaćo navodi kako se odluke radi “ekspeditivnosti” mogu donositi i bez
zasjedanja Ratnog predsjedništva.

To je bilo razdoblje početka provedbe plana **etničkog čišćenja Bugojna**, tijekom
kojeg je protjerano više od 15.000 Hrvata.

Kao ključni dokazi izdvojene su i rečenice:

 * **“Ekstremisti da se izdvoje i nikom ne predaju.”**
 * **“Bojovnike odvesti u KPD Zenica, a ekstremni dio zadržati u Bugojnu.”**

Ratni dnevnik, koji je izuzet u pretresu 16. travnja 2007., ranije je već korišten
kao zakonit dokaz. Na pitanje odvjetnice Sabine Mehić o zakonitosti zapisnika, tužitelj
je pojasnio:

**“Pretres je izvršen po nalogu Suda BiH, a zapisnik je potpisao sam Mlaćo.”**

Pravni zastupnik obitelji žrtava, Bruno Božić, naglasio je da su primjedbe obrane
neutemeljene, jer je dnevnik već potvrđen kao valjan dokaz u prethodnim postupcima.

## **Obitelji stradalih: ‘Ovi su zapisi dokaz sudbine naše djece’**

Čitanje dnevnika ponovilo je snažan emocionalni udarac za obitelji poginulih. Mnogi
su drugi put slušali kako Mlaćo likvidirane hrvatske zarobljenike naziva “ekstremistima”.

Marinko Šimić, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Bugojna,
istaknuo je da su ubijeni mladići bili branitelji svog naroda:**“To su bili mladići
od 19 ili 20 godina, koji su branili svoj narod najprije od srpske agresije, ne 
sluteći da će im kasnije muslimanske snage zabiti nož u leđa. Među njima su bili
moji prijatelji Ivo i Niko Miloš.”**

Bol, ogorčenje i očekivanje pravde i dalje obilježavaju svaku sudsku raspravu, dok
se pred Sudom BiH iznose detalji koji osvjetljavaju događaje iz Bugojna 1993. godine.
