# ANICA JE U JEDNOM DANU IZGUBILA SVE: Pred očima su joj ubijeni suprug i trojica sinova, 33 godine poslije još čeka pravdu

- Link: https://kockicetv.ba/anica-je-u-jednom-danu-izgubila-sve-pred-ocima-su-joj-ubijeni-suprug-i-trojica-sinova-33-godine-poslije-jos-ceka-pravdu/
- Published: 2026-06-13T06:52:11+00:00
- Author: REDAKCIJA

**Trideset i tri godine nakon jednog od najtežih ratnih zločina nad Hrvatima kakanjskog
kraja, bol Anice Jurić iz sela Kovači ne jenjava. U samo jednom danu ostala je bez
svega – bez supruga Jure i trojice sinova Stjepana (25), Ljubomira (21) i Dragana(
20), koji su ubijeni na kućnom pragu.**

„U tom sam trenutku samo zavapila: Pa zar morate pobiti sve muškarce? Dok sam gledala
kako mi umiru sinovi i suprug, vrištala sam od tuge i bola. Ništa drugo nisam mogla“,
prisjetila se Anica Jurić u razgovoru za portal Artinfo.ba.

Toga kobnog dana uz Anicu su bile i njezine nevjeste Antonija i Zrinka. Jedna je
u naručju držala dvogodišnju kćer Lidiju, dok je druga čuvala petomjesečnog sina
Ivu. Najmlađi sin Dragan nije bio oženjen.

Danas, u 74. godini života, Anica živi između Busovače i Čapljine. Najveću utjehu
pronalazi u unucima i praunucima, posebno u malom Stjepanu koji nosi ime njezina
ubijenog sina.

„Kad mi potrči u zagrljaj i pita jesam li mu kupila autić, srce mi je puno. On i
njegova sestrica Nea moja su najveća radost“, govori Anica.

### Pravda koja nikada nije stigla

Unatoč protoku desetljeća, nitko nije odgovarao za ubojstvo njezina supruga i trojice
sinova.

„Tek prošle godine kod mene su došli istražitelji SIPA-e. Obećali su da će se postupak
nastaviti, ali od toga zasad nema ništa. Spremna sam svjedočiti jer me boli što 
ni nakon svih ovih godina nitko nije odgovarao za smrt moje djece i supruga“, kaže
Anica.

Posebno je pogađa, ističe, šutnja institucija i odnos prema obiteljima hrvatskih
žrtava.

„Ne tražim ništa za sebe. Ali moja unučad trebala su pomoć. Unuk je otišao raditi
u Njemačku, a unuka je završila fakultet i traži priliku za posao. Nitko ih se ne
sjeti“, govori kroz suze.

### „Zar su hrvatske majke manje vrijedne?“

Anica kaže kako suosjeća sa svakom majkom koja je izgubila dijete, bez obzira na
nacionalnost.

„Svaka majka koja izgubi dijete nosi istu bol. Suosjećam s majkama Srebrenice i 
sa svim drugim majkama koje pate. Ali njih obilaze političari, pitaju kako su. Mene
nitko ne pita. Zar su hrvatske majke manje vrijedne?“, pita se.

Nakon rata tijela njezinih sinova i supruga pronađena su tek nakon ekshumacija. 
Neka su bila bačena u septičku jamu u blizini groblja na kojem danas počivaju.

### Vjera kao jedini oslonac

I ove godine, na obljetnicu stradanja Hrvata Kaknja, Anica će otići na groblje Grmače,
zapaliti svijeće i pomoliti se za svoje najmilije.

„Vjera u Boga pomogla mi je nositi ovaj križ. Otići ću na groblje, pomoliti se za
svoje sinove i supruga. To je ono što mogu učiniti“, kaže Anica.

Njezina životna priča ostaje jedno od najpotresnijih svjedočanstava ratnih stradanja
Hrvata u Bosni i Hercegovini te trajni podsjetnik na obitelji koje i danas čekaju
pravdu, istinu i dostojanstveno sjećanje na svoje najmilije.