# 33 GODINE OD EGZODUSA HRVATA IZ TRAVNIKA: Svjedočanstvo koje podsjeća na ratnu tragediju Središnje Bosne - Link: https://kockicetv.ba/33-godine-od-egzodusa-hrvata-iz-travnika-svjedocanstvo-koje-podsjeca-na-ratnu-tragediju-sredisnje-bosne/ - Published: 2026-06-11T06:47:08+00:00 - Author: REDAKCIJA **Dana 8. lipnja navršavaju se 33 godine od jednog od najtežih događaja u novijoj povijesti travničkih Hrvata. Tog dana 1993. godine započeli su napadi na više hrvatskih naselja na području općine Travnik, nakon čega su tisuće civila bile prisiljene napustiti svoje domove.** Napadi su zahvatili područja Ovnaka, Grahovčića, Čukala, Orašca, Rudnika Bila, Podstinja, Gornjih Maljina, Radonjića, Bukovice, Guče Gore te Donjeg i Gornjeg Putićeva. Posljedice tih događaja i danas su duboko prisutne u kolektivnom sjećanju Hrvata Središnje Bosne. ## Svjedočanstvo o danima straha i progona Među brojnim ratnim svjedočanstvima posebno se izdvaja iskaz zaštićenog svjedoka N.J., koji je opisao događaje iz lipnja 1993. godine u selu Brajkovići. Prema njegovom svjedočenju, nakon jutarnjih napada stanovništvo je počelo napuštati svoje domove, dok su oni koji su ostali bili izloženi zarobljavanju, ispitivanjima i neizvjesnosti. Utorkom, 08.06.1993. godine oko 13 sati, Jadranko Bobaš je bio u komandi HVO u Grahovčićima, dojavio nam je da se civilno pučanstvo iseli iz Brajkovića. Napadmuslimanskih snaga na selo Brajkoviće bio je oko 5 sati u jutro. Ja sam bio u svojoj kući sasvojom porodicom. Oko Brajkovića, po selima Grahovčići, Ovnak, Čukle, su vođene borbečitav dan do uveče 12 sati .Bio sam kod kuće s ocem, hranio stoku. Majka, supruga s djecomsu izbjegli za Novu Bilu. Oko 19.30 sati su došli do moje kuće uniformirani ljudi, šarenommaskirnom uniformom, sa amblemom ljiljani, bilo ih je dvojica. Kada su me našli, pitali sume: “Kako se zoveš? Odakle si!” Rekao sam . Rekli su:”Otkud sada tu”. Rekao sam: “Ja samkod svoje kuće”. Pozvali su me iz moje bašče da izađem na cestu. Kada sam došao do njihpozdravili su me sa Salem-alejkum. Ja sam odgovorio s par puta sa zdravo. Komandir, takose predstavio, rekao je da nije u redu pozdravljati sa zdravo, nego sa Salem-alejkum. Ja sambojeći se da me ne ubiju odgovorio alejkum al salam Merhaba. Potapšao me je po ramenurekavši mi da se ne trebam plašiti, da me vojska neće dirati. Rekao mi je da idemo premamojoj kući, gdje mi je bio otac. Na putu prema mojoj kući srela me je druga grupa vojnika.Neki su imali šarene šalove oko glave i spuštene niz leđa. Namazanih lica raznim bojama, bilisu sa maskirnim uniformama, oznake su imali na lijevoj strani grudi crvena podloga prekokoje su ukrštene crne puške, drugi su imali ljiljane na nadlaktici. Neki su imali trake obješeneod pojasa niz hlače. Prolazili su po grupa po 3-4-5-. Ulazili su u kuće, pljačkali, od ženaskidali naušnice, otimali novac, satove. Meni su rekli da saberem ostale civile koji su ostali usvojoj kući. Ja sam bio od Hrvata. Uz pratnju jednog muslimanskog vojnika, kojemu ne znamime, nepoznat mi je najvjerojatnije je od Zenice, poznavo sam: 1. Gašić Antu starog 65 godina 2. Ženu mu Finolemu, staru 70 godina 3. Batinić Manda, stara oko 70 godina 4. Lovrinović Jozo, star oko 55 godina 5. Milenković Ana, stara 78 godina 6. Josipović Fabijan 83 godine Vojska mi je naredila da ih sve vodim pred crkvu. Nikom nisu dali da ponesu išta od odjeće iobuće. Došli smo pred crkvu u Brajkoviće oko 20.30 sati 08.06.1993.godine. Pred crkvom jebilo 50-tak vojnika pripadnika Armije BiH, MOS-ovaca i onih koji su izjavljivali da su“gerila”. Mještani su posjedali ispred crkve na klupe. Dok sam sjedio ispred crkve, vojska jepljačkala crkvenu kuću. Ustajao sam, hodao između vojnika. Jedan od njih me je upozorio dasjednem da me ne bi netko od vojnika ubio. Došao je jedan vojnik sa šalom ( turban ) naglavi, čučnuo je pred baku Anu Milenković, upitao je: “Bako jeli ti drago što je naša vojskaoslobodila ovo”, ona je pitala “Koja vojska sinko?”. Odgovorio joj: “Ustaška vojska bako”.Baba je rekla: “Kako mi neće biti drago, kad sam i ja iz srca ustaša”. Jedan od vojnika jeviknuo da je treba strijeljati ili zaklati, što hoće. Ja sam molio da je ne ubiju. Nisu je ubili.Ispred crkve su odveli Antu Gašića njegovoj kući, tražili su novac. Pitali ga, “gdje su tisinovi”. Rekao je u Austriji i Švicarskoj. Rekli su, mora da imaš novac. Rekao je da nema. Ida im nije dao. Vratio se u crkvu krvave glave. Anto je pričao da su mu pištolj stavljali uusta, da su ga tukli pištoljem po lijevoj strani glave. I meni su oteli 3500 DEM. Dok sumještani sjedili pred crkvom, jedan od komandira je uzeo pušku i pucao u zrak. Učio jeEZAN ( molitva ). Svi vojnici su odložili oružje, klanjali se pred crkvom. Kad su završili saklanjanjem, jedan od komandira me pozvao u crkvu, da nađem i upalim svijeće po crkvi. Jasam to uradio. Doveli su i ostale mještane u crkvu. Sjeli smo u prve klupe ( oko 7 mještana ),vojska se sklonila ispred nas. Rekli su da se molimo Bogu, po svom zakonu ako hoćemo. Mismo se pomolili. Pozvali su mene na oltar, ponudili cigaretom, ispitivali me o vojsci. Kolikosmo je imali, pitali za vojsku sa strane, pitali za oružje. Ja sam rekao da nije bilo vojske sastrane. Odgovorili su da smo slabi borci. Vratio sam se u klupe, sjeo sa svojim ljudima.Pričali su da će nas voditi za KPD Zenicu. Tada je u crkvu stigao sa Han Bile tzv. KAJAN,sin ASIMA ARNAUTOVIĆA. Pozdravio se sa nama. Odvela ga je vojska da pričekaju. Kadje KAJAN otišao došao je meni jedan od zeničkih vojnika, rekao “Tvoje ti komšije kažu da sidobar, da se ne trebaš plašiti”, da mi neće ništa faliti. Oko jedan sat poslije pola noćiodvedeni smo u kuću Vlade Barača, gdje smo prenoćili. U kući Vlade Barača sam zatekaovojsku, pripadnike Armije BiH-a, nisam ih smio puno zagledavati. Oko 3 sata je dovedenStipo( Rude ) Peša iz Čukala, oko 50 god. star. Ujutro je dovedena oko ( 7-8 sati ) BaračMara, 60god.stara, Šuman Marijan 50 god. star, Šuman Ana ( Marijanova supruga ) oko50 god.stara, Gašić Ivo, oko 70 godina star i supruga Anđa, 65 godina stara.U kući Vlade Barača smo ostali do 12 sati. Tada je došao iz Han Bile LIKOVIĆ SENAD,GRABUS FERID i ARNAUTOVIĆ KEMAL, pozdravili su se s nama i ponudili da nasvode u kuću Lovre Šimića, ako dozvoli Zenička vojska. U dogovoru sa Zeničkomkomandom, prebačeni smo bili u kuću Lovre Šimića. U kući Lovre Šimića nas je bilo 37 (ukupno sa Lovrom i suprugom mu Jelom ). U kući Lovrić Šimića sam bio zatočen 75 dana.Hranu su nam dovlačili iz Han Bile, muslimanska vojska, nešto hrane su dovlačili svećeniciiz Zenice, Franjo Križanac i Pero Karajica. Čuvala nas je straža muslimanske vojske. 09.06.1993. godine odveden sam ja i Marijan Šuman na ispitivanje u školu u Han Bilu. UHan Biloj sam zatekao:Janković Ivicu, 30-35 godina starMarjanović Danko, 20 godina starPeša Stipo, 50 godina starNas petorica prenoćili smo u jednoj maloj prostoriji u školi na betonu. Danko i Ivica su mipričali da su njih dvojica dvije noći spavali i hranili se u WC-u.10.06.1993. godine smo pojedinačno ispitivani. Meni je zamjenik komandanta BEGIĆ,imena se ne mogu sjetiti, HUSENINOV sin pogledao dokumenta i nije me puno ispitivao. Jasam vojno nesposoban, te nisam bio vojni obveznik. Mene i Marijana Šumana su nakon parsati ispitivanja, vratili u kuću Lovre Šimića. Danko, Stipo i Ivica su došli iz Han Bile nakondva dana ispitivanja. Isti dan kada su vraćeni iz Han Bile, poslije podne oko 15 sati došao jeKEMAL ARNAUTOVIĆ i odvezao Stipu Peša autom u Gornje Čukle ( muslimanski dioČukala ). U sami mrak, Stipo se vratio oteknutih usana i otečenog lica, s izbijenim zubom.Sutradan došao je u kuću Lovre Šimića GRABUS FERID s još par civila,Muslimana:HASAN DELIĆ ALIJA DELIĆ, braća FEHIM HUSANOVIĆ i NEDŽADHUSANOVIĆ.Došli su lopatama i krampom da idem sa još jednim da pokopamo ubijene Hrvate. Došao samkod kuće Stjepana Bobaša, koji je ubijen u svojoj kući u fotelji i prema vani, prema balkonu.Neko od njih ( od muslimanske vojske ) ga je izvukao pred kuću na livadu. Stjepan je imaooko 70 godina. Stjepana nisam prevrtao. Bio je sav u krvi. Kada sam ga nosio prema grobu,bila mu je prebijana lijeva noga, potpuno. Noga je bila prebijena ispod koljena. Stjepana smosahranili u dvorištu njegove kuće. Grupa koja je sahranjivala Stjepana otišla je da sahraniMarka Josipovića, oko 60 godina starog, nije bio vojni obveznik. Njegovo tijelo je nađenana Majdanu, iznad crkve u Brajkovićima. Marka sam vidio. Ubijen je u desnu stranu grudi itragovi metaka su bili iznad desnog uha, manja rana, na lijevoj strani iznad lijevog uha je bilarana veličine muške šake. Ležao je na lijevoj ruci na koju je iscurio mozak. Marka smo uzelina nosili, odnijeli ga u njegovo dvorište, sahranili ga. Klarić Anto ( Drage ), 70 godina star,ubijen je kod svoje kuće, Muslimani su ga sahranili. Sahranjen je u rov, po priči, Civilnezaštite Han Bile. Kuće po Brajkovićima su paljene: Josipović Fabijana, Barbić Luce,Klarić Ante( Dragin ), Klarić Anto ( Matin ), Klarić Stipe, Matošević Nade, MatoševićMarka, Peša Mirka je zapaljena štala, Barbić Luca se vodi kao nestala. Ona je 70 godinastara, ja smatram da je Barbić Luca izgorila u kući. Alfonz Matković, 60 godina star,invalid bez lijeve noge, krenuo je s autom Nike Matkovića. Kod Čekinih kuća presječen jeput, nisu mogli dalje prema Novoj Bili. Njegov sin, Stane Matković 25 godina star je htio daga nosi, uslijed pucnjave nije mogao. U toku povlačenja Alfons je ranjen i podlegao ranama.Poslije 75 dana zatočeništva razmijenjen sam 16.kolovoza 1993. godine.Ovaj iskaz dajem dobrovoljno i odgovorno, a njegovu autentičnost svjedočim potpisom svakestranice.Nova Bila, 14.10.1993.